Radovan Karadžić tvrdi da je zločin u Srebrenici "mit zasnovan na pogrešnim činjenicama" i da je tamo strijeljano nekoliko stotina ljudi.
Bivši predsjednik Republike Srpske izjavio je u četvrtak pred Haškim tribunalom da će osporavati "apsolutno sve" navode optužnice koja ga tereti za genocid nad Muslimanima u Srebrenici u ljeto 1995. godine.
Karadžić je rekao na statusnoj konferenciji da je tvrdnja da je Vojska RS u julu 1995. ubila oko 8.000 srebreničkih Muslimana "mit zasnovan na pogrešnim činjenicama".
Optuženi je, međutim, prihvatio da je u Srebrenici strijeljano "nekoliko stotina, a ne hiljada ratnih zarobljenika".
"Sve u vezi sa Srebrenicom što je do sada predstavljeno je pogrešno... Mi smo uvjereni da se tu radi o višestrukom pretjerivanju i želimo da se utvrdi ko je stvarno stradao... Apsolutno je sve sporno", kazao je Karadžić.
On je tvrdio da se "i sada pojavljuju živi ljudi čija su imena na spomenicima", da su "hiljade ljudi koji su na spiskovima žrtava glasali na prvim izborima u BiH" posle rata, i da su kao žrtve masovnog ubistva u Srebrenici navedeni poginuli u sukobima 1992-93. godine, i poginuli u "velikim borbama posle oslobođenja Srebrenice" jula 1995. godine.
Karadžić je tvrdio i da se "premještaju groblja i sahranjuju u Srebrenici, da bi se povećao broj žrtava".
"Mi tražimo da se utvrdi da li je neko poginuo 1992. ili 1995. i da li je poginuo u borbi ili je bila egzekucija... Znamo da je bilo nekoliko stotina, a ne hiljada, vezanih ratnih zarobljenika, koji su bili strijeljani", kazao je Karadžić.
Tražeći da mu Tužilaštvo dostavi sve DNK materijale na osnovu kojih je utvrđivan identitet žrtava u Srebrenici, da bi ih eksperti odbrane provjerili, Karadžić je kazao da "odbrana obećava da će na identifikaciji i broju žrtava doći do najvećeg iznenađenja na ovom suđenju".
Optuženi je najavio da će odbrana tokom procesa iznijeti "istinsku listu žrtava koja će se razlikovati u hiljadama od onog što se sad misli".
Po njegovim riječima, poslednji je trenutak za utvrđivanje istine o Srebrenici u interesu srpskog i muslimanskog naroda, pomirenja, BiH i Evrope.
"Stvaranje mita o Srebrenici na netačnim činjenicama može se okrenuti i protiv Evrope jer može izazvati bijes nekih elemenata i usmjeriti ga protiv Evrope", rekao je Karadžić.
Tužiteljka Hildegard Erc - Reclaf rekla je da je "iznenađena" Karadžićevim zahtjevom da mu se dostavi sav DNK materijal, jer optužnica nije zasnovane na identitetu pojedinačnih žrtava, već na tome što su one u velikom broju nađene u masovnim grobnicama.
Optužba je, po riječima Erc-Reclafove, verovala da nije sporno da su nađena tijela iz Srebrenice i iznenađena je što Karadžić, kako izgleda, i to osporava.
Karadžić je uzvratio da se "ne može zaključivati na osnovu broja tijela" i ukazao da je do sada "pronađeno" oko 2.500 žrtava, a da haško tužilaštvo "pominje broj od 8.000" ubijenih.
Odbrana Radovana Karadžića zatražila je od Tribunala i da obaveže NATO na dostavljanje obajveštajnih dokumenata koji, kako tvrdi, dokazuju da su SAD 1995. naoružavale Armiju BiH, uprkos međunarodnom embargu.
Karadžić stoga od NATO traži sve izvještaje, nalaze istraga i druge dokumente o letovima ka aerodromu u Tuzli u zoni zabrane letova, između 10. i 12. februara, kao i tokom marta 1995.
Odbrana traži i svu prepisku između SAD i Turske u vezi sa "crnim letovima za Tuzlu" od 10. februara 1995. do 31. decembra 1996.
U podnesku objavljenom u četvrtak, odbrana tvrdi da su pripadnici norveškog odreda u Unproforu i humanitarni radnici u februaru i martu 1995, bili očevici isporuka oružja ABiH na aerodromu u Tuzli, koje su nadgledali Amerikanci u civilnim odjelima.
Sletanje aviona su, prema podnesku, vidjeli i pripadnici britanskih specijalnih jedinica SAS u Tuzli.
Norvežani su, po Karadžićevoj odbrani, o tome obavijestili svoju vladu, a cijela afera je postala i predmet pažnje Ujedinjenih nacija.
SAD su zatim intervenisale, norveškim očevicima je prijećeno, a tadašnji ministar odbrane Vilijam Peri (William Perry) je zvanično negirao da Vašington naoružava bosansku vojsku.
Karadžić tvrdi i da je istraga koju je sprovela holandska vlada u arhivama u Sarajevu otkrila dokumente koji potvrđuju da je 40 mitraljeza, i druga vojna oprema, 14. februara 1995. prebačeno helikopterom sa aerodroma u Tuzli u Žepu, a odatle u Srebrenicu. Oba grada tada su bila zaštićene i demilitarizovane zone UN.
Kao izvor za sve te tvrdnje, odbrana se poziva na knjigu izvesnog Keisa Vibesa (Cees Wibes) čiji je naslov "Obavještajni rad i rat u Bosni" (Intelligence and the War in Bosnia).
Karadžić u podnesku obrazlaže da je obaveštajne dokumente od NATO zatražio pismima, ali nije dobio odgovor, te je stoga neophodno da sudsko vijeće Alijansu obaveže na dostavljanje posebnim nalogom.
Pored genocida u Srebrenici, Karadžiću se na teret optužnicom stavlja i genocid i zločini protiv čovječnosti nad Muslimanima i Hrvatima u više drugih opština u BiH, te uzimanje međunarodnih talaca.
Karadžića su uhapsile vlasti Srbije 21. jula 2008. godine. U prvom pojavljivanju pred sudijom Tribunala, krajem jula i krajem avgusta, on je odbio da se izjasni o krivici, posle čega je sudija Bonomi, u skladu sa pravilima, u spis uveo da se optuženi ne osjeća krivim.
(Beta)