U Međunarodnom sudu pravde u Hagu danas je nastavljena druga runda usmene rasprave u sporu između Srbije i Hrvatske.
Dvije države uzajamno se sude za genocid na području Hrvatske od 1991. do 1995. godine.
Na današnjem zasjedanju predstavnici srpskog pravnog tima obrazlagali su argumente koji opovrgavaju hrvatske tvrdnje i dokazuju činjenice koji Hrvatsku terete za genocid nad Srbima, posebno u akciji "Oluja".
Predstavnici srpskog pravnog tima na čelu sa Sašom Obradovićem predstavili su ranije protivtužbu Srbije u kojoj su detaljno opisani masovni zločini i genocid nad Srbima koji su izvršile zvanične hrvatske oružane snage na čelu sa državnim rukovodstvom predvođenim predsednikom Franjom Tuđmanom.
Obradović je danas podsjetio da Hrvatska nikad nije porekla da je podnijela tužbu protiv Srbije kako bi se paralisali procesi protiv Hrvata pred Haškim tribunalom.
On je najprije istakao da se sprski pravni tim potpuno slaže sa zapažanjem šefa hrvatskog tima Vesne Crnić Grocić koja je pored ostalog navela da se pomirenje mora zasnovati na istorijskim činjenicama.
"To bi mogao da bude lajt motiv našeg daljeg izlaganja", rekao je Obradović i u tom kontekstu podsjetio na izjavu bivšeg šefa hrvatskog pravnog tima Ivana Šimonovića koji je rekao da je Hrvatska podnijela tužbu da bi se paralisali procesi protiv Hrvata pred Haškim tribunalom.
"To je istorijska činjenica koju nisu poricali ni naši oponenti.U tom smislu Hrvatska je u ovom slučaju morala da demonizuje Srbe...", naglasio je Obradović i detaljno komentarisao argumente koje je hrvatska strana izložila tokom usmene rasprave.
Članovi srpskog pravnog tima profesori Andreas Cimerman i Kristijan Tams iz Njemačke ponovo su govorili o relevantnosti događaja koji su se dogodili prije osnivanja SRJ, čiji je pravni nasljednik Srbija, odnosno da SRJ pa tako ni Srbija, ne može da bude odgovorna u tom smislu jer nije postojala kao država.
Britanski advokat Vejn Džordaš nastavio je usmeno da s činjenične i pravne strane pobija navode hrvatske tužbe, a kanadski profesor Vilijem Šabas je diskutovao o pitanjima interpretacije Konvencije o sprečavanju genocida, kao i kredibilnosti agrumenata koje je u drugoj rundi iznela Hrvatska.
Srpski advokati Novak Lukić i Dušan Ignjatović su osporavali mogućnost da se djelovanje JNA i paravonjih formacija na teritoriji Hrvatske pripisuje zvaničnom Beogradu.
Glavni dokaz genocidne namjere i isrebljenja Srba iz Hrvatske su transkripti sa sastanka Tuđana sa vojnim vrhom hrvatske na Brionima 1995. godine na kom je planirana operacija Oluja.
Sudu su ranije dostavljeni transkripti sa tog sastanka među kojima je i ključna rečenica Franje Tuđama koja dokazuje želju za uništenjem sprske etničke grupacije u Hrvatskoj "da Srbima treba zadati takav udarac da praktično nestanu".
Srpska strana je podnijela sudu i prezentovala niz dokaza i svjedočenja da operacija "Oluja" ispunjava sve elemente krivičnog djela genocida, kao i da je Hrvatska prekršila svoje obaveze iz Konvencije o sprečavanju genocida.
Osim opisanih zločina u periodu od 1991. do 1995. u Hrvatskoj, protivtužba Srbije predočila je istorijski kontekst događaja osvrćući se i na period od 1941-1945. godine, radi lakšeg razumijevanja dogadaja koji su usledili od 1991-1995.godine.
U dokumentu koji je podnet Međunarodnom sudu pravde su podaci o zločinima počinjenim u Gospiću, Sisku, Pakračkoj poljani, Karlovcu, Osijeku, Paulinom Dvoru, Medačkom džepu, na Maslenici i tokom operacija "Bljesak" i "Oluja".
Pored utvrđivanja da li je počinjen genocid u Hrvatskoj od strane jedne ili druge države u sporu, jedno od pitanja koja će sud utvrđivati na zahtjev Srbije, je pitanje vremenske nadležnosti za odlučivanje.
Naime, Srbija osporava nadležnost suda za odlučivanje o događajima koji su se desili od 1991. do 27. aprila 1992. godine kada je formirana SRJ, a čiji je pravni sukcesor Srbija.
Rasprava se nastavlja sutra izlaganjem srpskog pravnog tima, koji će okončati izlaganje. U utorak, 1. aprila će Hrvatska dobiri 90 minuta da odgovori na posljednje optužbe Srbije nakon čega će sud zaključiti raspravu koja je počela 3. marta izlaganjem hrvatskog pravnog tima.
Ovo je završnica spora koji je počeo još 1999. godine podnošenjem hrvatske tužbe Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije.
Hrvatska, predvođena tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, je 2. jula 1999. godine pokrenula postupak pred MSP protiv tadašnje SRJ zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine.
Srbija je odgovorila kontratužbom koja se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kome je podnijeta hrvatska tužba, odnosno na Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Kako nijedna od strana u sporu nije podnela odštetni zahtev prema drugoj državi, sud se tim pitanjem neće ni baviti.
Sud će utvrđivati da li su Hrvatska, odnosno Srbija, kao države prekršile Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, odnosno izvršile genocid na teritoriji Hrvatske u periodu koji je obuhvaćen tužbom i kontratužbom od 1991. do 1995. godine.
Tek ukoliko presudom bude utvrđeno da je postojala odgovornost pojedine države za genocid, moglo bi da se pokrene i pitanje naknade štete.
Konačna presuda, na koju ne postoji pravo žalbe, prema očekivanju stručnjaka, mogla bi da bude javno objavljena do kraja ove ili početkom 2015. godine i biće obavezujuća za obe države.
O tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije odlučivaće ukupno 17 sudija, 15 stalnih sudija i dvoje ad hoc sudija iz Srbije i Hrvatske.
To su profesor pravnog fakultetau Beogradu Milenko Kreća i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu u penziji Budislav Lukas.
Raspravom predsjedava predsjednik MSP-a sudija iz Slovačke Petar Tomka.
Usmenoj raspravi, prethodila je dugogodišnja pisana rasprava koja se odvijala putem podnošenja pisanih podnesaka sudu, kao što su: tužba, odgovor na tužbu, konratužba, odgovor na nju, a sve uz obimnu dokumentaciju na više desetina hiljada stranica.
(MONDO/Agencije, Foto: AP Photo/Jiri Buller/Tanjug)