U Međunarodnom sudu pravde danas se nastavlja usmena rasprava u sporu između Srbije i Hrvatske po uzajamnim tužbama za genocid.
Na današnjem zasjedanju predstavnici hrvatskog pravnog tima izložila je odbranu na argumente i dokaze iz protivtužbe Srbije koja Hrvatsku tereti za genocid nad Srbima od 1991. godine do 1995. godine, posebno u akciji "Oluja".
Indijska pravnica koja je članica hrvatskog pravnog tima Anjolie Sing iznijela je tvrdnju da nije postojao zločinački plan u "Oluji", da nije bilo prekomjernog granatiranja, nije bilo prisilne deportacije...., a broj žrtava koji spominje Srbija grubo je pretjeran, prenosi hrvatska štampa.
Predstavnici srpskog pravnog tima na čelu sa Sašom Obradovićem predstavili su tokom prošle sedmice protivtužbu Srbije u kojoj su detaljno opisani masovni zločini i genocid nad Srbima koji su izršile zvanične hvatske oružane snage na čelu sa državnim rukovodstvom predvođenim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Glavni dokaz genocidne namjere i istrebljenja Srba iz Hrvatske su transkripti sa sastanka Tuđmana sa vojnim vrhom hrvatske na Brionima 1995. godine na kom je planirana operacija "Oluja".
Srpska strana prezentovala je sudu niz dokaza i svjedočenja da operacija "Oluja" ispunjava sve elemente krivičnog djela genocida, kao i da je Hrvatska prekršila svoje obaveze iz Konvencije o sprječavanju genocida.
Na današnjoj raspravi hrvatska strana tvrdila je da je "brojka od preko 130 hiljada srpskih povratnika sama po sebi dokaz da nije postojala državna politika sprječavanja povratka Srba nakon Oluje, kako tvrdi Srbija u svojoj protivtužbi".
Brojka od preko 130.000 odnosi se na izbjegle Srbe koji su prijavili svoj povratak, a na obnovu imovine razrušene u ratu Hrvatska je potrošila 2,24 milijarde evra, kazala je Anjolie Sing. Ona dodaje da se barem trećina tog iznosa odnosi na obnovu imovine hrvatskih Srba koji su izbjegli tokom ili nakon operacije "Oluja".
Prema njenim riječima, nije postojao zločinački plan u "Oluji", nije bilo prekomjernog granatiranja, nije bilo prisilne deportacije....a broj žrtava koji spominje Srbija grubo je pretjeran.
Hrvatski pravni tim je Savu Štrpca, šefa Dokumentaciono-informaciong centra "Veritas" koji je na suđenju stručni svjedok Srbije, opisao kao ratnog funkcionera SAO Krajine, a Vesna Crnić-Grotić citirala je neke od njegovih izjava da "ne dolazi u obzir povratak pod vlast Hrvatske".
Ona je odbacila optužbe Srbije da je pobuna hrvatskih Srba bila puka reakcija na nacionalistički separatizam predsjednika Tuđmana i navela da ona počinje 1989., puno prije nego što je Tuđman izabran za predsjednika.
Grotić je tvrdila da je srpski nacionalizam taj koji je uništio SFRJ i donio rat u Hrvatsku koji ta zemlja nije željela.
Ona je, ipak, priznala da su u akciji "Oluja" počinjeni individualni zločini i dodala da Hrvatska duboko žali zbog toga, prenijeli su hrvatski mediji.
Kako je navela, do sada su sudski procesuirane 33 osobe optužene za ubistva tokom ili nakon operacije "Oluja", a više od 2300 osoba procesuirano je zbog krivičnih djela pljačke i uništavanja imovine na oslobođenom području. Takođe, dodala je, u toku su i tri sudska procesa u kojima se sudi za ratne zločine počinjene u operaciji "Oluja".
SRBIJA PREDSTAVILA SVOJ STAV PROŠLE NEDELJE
Predstavnici srpskog pravnog tima na čelu sa Sašom Obradovićem predstavili su tokom prošle sedmice protivtužbu Srbije u kojoj su detaljno opisani masovni zločini i genocid nad Srbima koji su izršile zvanične hvatske oružane snage na čelu sa državnim rukovodstvom predvođenim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Glavni dokaz genocidne namjere i istrebljenja Srba iz Hrvatske su transkripti sa sastanka Tuđmana sa vojnim vrhom hrvatske na Brionima 1995. godine na kom je planirana operacija "Oluja".
Sudu su ranije dostavljeni transkripti sa tog sastanka među kojima je i ključna rečenica Franje Tuđama koja dokazuje želju za uništenjem srpske etničke grupacije u Hrvatskoj "da Srbima treba zadati takav udarac da praktično nestanu..."
Srpska strana prezentovala je sudu niz dokaza i svjedočenja da operacija "Oluja" ispunjava sve elemente krivičnog djela genocida, kao i da je Hrvatska prekršila svoje obaveze iz Konvencije o sprječavanju genocida.
Osim opisanih zločina u periodu od 1991. do 1995. u Hrvatskoj, protivtužba Srbije predočila je istorijski kontekst događaja osvrćući se i na period od 1941-1945. godine, radi lakšeg razumijevanja događaja koji su uslijedili od 1991-1995. godine.
U dokumentu koji je podnijet Međunarodnom sudu pravde su podaci o zločinima počinjenim u Gospiću, Sisku, Pakračkoj poljani, Karlovcu, Osijeku, Paulinom Dvoru, Medačkom džepu, na Maslenici i tokom operacija "Bljesak" i "Oluja".
Pored utvrđivanja da li je počinjen genocid u Hrvatskoj od strane jedne ili druge države u sporu, jedno od pitanja koja će sud utvrđivati na zahtjev Srbije, je pitanje vremenske nadležnosti za odlučivanje.
Naime, Srbija osporava nadležnost suda za odlučivanje o događajima koji su se desili od 1991. do 27. aprila 1992. godine kada je formirana SRJ, a čiji je pravni sukcesor Srbija.
Kada je 2008. godine sud procijenio da je nadležan za odlučivanje u tom sporu on nije riješio pitanje vremenske nadležnosti, jer je ocijenio da je to vezano za sadržinu spora.
Usmena rasprava, koja je počela 3. marta izlaganjem hrvatskog pravnog tima, biće zaključena 1. aprila.
Nakon izlaganja odbrane Hrvatske, od 20. marta uslijediće druga rudna prezentovanja argumenata sudu oba pravna tima.
Ovo je završnica spora koji je počeo još 1999. godine podnošenjem hrvatske tužbe Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije.
Hrvatska, predvođena tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, je 2. jula 1999. godine pokrenula postupak pred MSP protiv tadašnje SRJ zbog navodnog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine.Srbija je odgovorila kontratužbom koja se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kome je podnijeta hrvatska tužba, odnosno na Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Kako nijedna od strana u sporu nije podnijela odštetni zahtjev prema drugoj državi, sud se tim pitanjem neće ni baviti.
Sud će utvrđivati da li su Hrvatska, odnosno Srbija, kao države prekršile Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, odnosno izvršile genocid na teritoriji Hrvatske u periodu koji je obuhvaćen tužbom i kontratužbom od 1991. do 1995. godine.
Tek ukoliko presudom bude utvrđeno da je postojala odgovornost pojedine države za genocid, moglo bi da se pokrene i pitanje naknade štete.
Konačna presuda, na koju ne postoji pravo žalbe, prema očekivanju stručnjaka, mogla bi da bude javno objavljena do kraja ove ili početkom 2015. godine i biće obavezujuća za obe države.
O tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije odlučivaće ukupno 17 sudija, 15 stalnih sudija i dvoje ad hoc sudija iz Srbije i Hrvatske.
To su profesor pravnog fakulteta u Beogradu Milenko Kreća i profesor Pravnog falukteta u Zagrebu u penziji Budislav Lukas.
Raspravom predsjedava predsjednik MSP-a sudija iz Slovačke Petar Tomka.
Usmenoj raspravi, prethodila je dugogodišnja pisana rasprava koja se odvijala putem podnošenja pisanih podnesaka sudu, kao što su: tužba, odgovor na tužbu, konratužba, odgovor na nju, a sve uz obimnu dokumentaciju na više desetina hiljada stranica.
Vučić: Za partnerske odnose sa Hrvatskom
Lider SNS i vjerovatno budući premijer Aleksandar Vučić ocijenio je da je moguće graditi partnerske odnose između Hrvatske i Srbije uporedo sa sudskim procesom pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu po međusobnim tužbama za genocid. "Moguće je, ali naravno da i šteti, šteti u glavama mnogih ljudi, jer se sada podižu prevelike tenzije. Mi smo željeli povlačenje tužbi i kontratužbi, ali mislim da ćemo naći dovoljno razuma", rekao je u Vučić u razgovoru za Hrvatsku radioteleviziju povodom uvjerljive izborne pobjede njegove stranke na parlamentarnim izborima u Srbiji. On je dodao da "Hrvati i Srbi imaju mnogo svojih drugih, ekonomskih muka i da svi žele normanije odnose".
(Tanjug)