Presudu za ubistvo premijera Djindjića, predsjedavajuća sudskog vijeća Nata Mesarević potpisala je 9. novembra, poslije čega je presuda dostavljena tužilaštvu, osudjenima i braniocima, koji su, prema zakonu, imali rok od 15 dana od prijema presude da ulože žalbu.
Presudom, izrečenom u Posebnom odeljenju Okružnog suda 23. maja, na po 40 godina zatvora osudjeni su nekadašnji komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija i bivši pomoćnik komandanta JSO Zvezdan Jovanović.
Na po 35 godina zatvora osudjeni su Aleksandar Simović, Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević i Sretko Kalinić, na po 30 godina Željko Tojaga, Branislav Bezarević, Miloš Simović, Milan Jurišić i Dušan Krsmanović, dok je Saši Pejakoviću izrečeno osam godina zatvora.
Portparol Specijalnog tužilaštva Tomo Zorić je izjavio da je tužilaštvo "zadovoljno prvostepenom presudom i neće uložiti žalbu", jer smatra da su "izrečene kazne adekvatne učinjenom krivičom djelu".
Advokat Slobodna Milivojević, branilac Ulemeka, rekao je da je uložio žalbu na presudu, u kojoj je ukazao da je tokom sudskom postupka "došlo do prekoračenja optužnice, protivzakonitog rada policije tokom uvidjaja i nezakonitog saslušanja tada osumnjičenih u policijskoj akciji 'Sablja'".
Milivojević je rekao da je u žalbi ocijenio i da su u sudskom postupku pogrešno izvedeni i ocijenjeni dokazi, da na sudu nije potpuno utvrdjeno činjenično stanje, obrazloživši da je Institut iz Visbadena (koji je obavio balističko vještačenje ubistva), kao i odbrana optuženih predlagala rekonstrukciju ubistva, a odbrana i novo vještačenje, što je sudsko vijeće odbilo.
Advokat Nenad Vukasović, Jovanovićev branilac, rekao je da je podnio žalbi u kojoj je pokušao da Vrhovnom sudu Srbije prikaže, čak i pomoću fotografija iz sudskih spisa, kako je uvidjaj ispred zgrade Vlade (gdje je ubijen premijer) uradjen "protivno pravilima struke i da je došlo do 'namještanja'".
Vukasović je naveo da je osporio i vještačenja koja su obavili vještaci medicinske i balističke struke Dušan Dunjić i Milan Kunjadić, a u "kombinaciji sa izvještajem Instituta iz Visbadena".
Prema riječima Vukasovića, u žalbi je osporio i pravnu valjanost Jovanovićeve izjave date 7. aprila 2003. godine u policiji (kada je priznao da je ubio premijera), koja je, kako je kazao "bila kičma presudjenja", kao i da je u žalbi zastupao stav da "bez nove rekonsturkcije i novog sudsko-medicinskog i balističkog vještačenja ubistva i saslušanja nekih svjedoka nema istine".
Advokat Goran Petronijević, branilac Tojage i Pejakovića, rekao je da je takodje uložio žalbi i da je ukazao na "bitne povrede Zakonika o krivičnom postupku, povredi Krivičnog zakonika Srbije, kao i netačno i nedovoljno utvrdjenog činjeničnog stanja".
Advokat Želimir Čabrilo, branilac Aleksanda Simovića, kazao je da je u žalbi ukazao na "pravne propuste koje je sud učinio tokom postupka".
Prema zakonu, stranke imaju pravo odgovora na žalbu suprotne strane u roku od osam dana, ali to nije obavezno. Poslije isteka tog roka, kada pristignu ili ako ne pristignu odgovori na žalbu, predmet se dostavlja Vrhovnom sudu na drugostepeno odlučivanje.
Sudjenje za ubistvo Djindjića počelo je 23. decembra 2003, da bi 7. septembra 2006. sudjenje počelo iznova, jer je dotadašnji predsjedavajući sudskog vijeća Marko Kljajević otišao iz pravosudja, a zamijenila ga je Mesarevićeva, koja je bila član vijeća.
Tokom sudjenja je saslušano 89 svjedoka, četiri svjedoka saradnika, više vještaka na okolnosti izvršenja krivičnog djela, Institut za kriminalističku tehniku iz Visbadena obavio je balističko vještačenje ubistva, a vještak tog instituta Bernd Salciger je saslušan putem video linka.
(Tanjug)