Žalba prvooptuženog Milorada Ulemeka Legije

Na sjednici Vrhovnog suda Srbije, koji razmatra žalbe na presudu za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića, u srijedu je pročitana žalba prvooptuženog Milorada Ulemeka Legije u kojoj se tvrdi da nisu razriješena mnoga sporna pitanja i predlaže se da se presuda preinači, Ulemek oslobodi optužbi ili predmet vrati na ponovno suđenje.

U Posebnom odjeljenju Okružnog suda za ubistvo Đinđića osuđeni su, 23. maja prošle godine, na po 40 godina zatvora nekadašnji komandant JSO Ulemek i njegov pomoćnik Zvezdan Jovanović.

Na po 35 godina zatvora osuđeni su Aleksandar Simović, Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević i Sretko Kalinić, na po 30 godina Željko Tojaga, Branislav Bezarević, Miloš Simović, Milan Jurišić i Dušan Krsmanović, dok je Saši Pejakoviću izrečena kazna od osam godina zatvora.

Za Ulemeka žalbu je uložio njegov branilac advokat Slobodan Milivojević zbog, kako je naveo "bitnih povreda Zakonika o krivičnom postupku, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i visine izrečene kazne".

U žalbi je iznijeto niz primjedbi na obavljeni uviđaj ispred ulaza u zgradu Vlade Vlade gdje je ubijen Đinđić, sa zaključkom da je na osnovu iskaza kriminalističkih tehničara i inspektora lice mjesta bilo nepravilno obezbijeđeno, kao i da nije jasno ko je poslije ubistva pozvao vještake iz Instituta za krimologiju iz Visbadena da dođu radi uviđaja.

Ulemekova odbrana u žalbi navodi da je nelogičan iskaz Jovanovića dat u policiji, kada je priznao da je ubio premijera, jer, kako su naveli, ako je Jovanović izjavio da je sa prozora cijev puške virila samo malo, da se ne bi vidjelo oružje, prema mišljenju Milivojevića, čaure bi morale biti u prostoriji, a ne na krovu ispod prozora, gdje su pronađene.

U žalbi se detaljno obrazlažu iskazi desetorice svjedoka koji su izjavili da su čuli tri pucnja i postavlja pitanje kako objasniti veliku razliku u ranama koje su zadobili Đinđić i njegov telohranitelj Milan Veruović, ako se pucalo sa istog mjesta.

Kako se navodi u žalbi, u izvještaju Instituta iz Visbadena koji je po zahtjevu suda radio balističko vještacenje ubistva, zaključuje se da nije moguće utvrditi položaj Đinđićevog tijelu u trenutku kada je ubijen, pa odbrana smatra da je trebalo obaviti rekonstrukciju ubistva.

Prema mišljenju odbrane, "ubijena su dva ključna svjedoka Dušan Spasojević i Mile Luković (šefovi "zemunskog klana") koji bi svojim izjavama kompromitovali zavaničnu verziju ubistva".

U žalbi se iznose i stavovi da prema obdukcionom nalazu Đinđić nije mogao biti pogođen iz pravca Ulice admirala Geprata, da na sudu nije razriješeno da li je premijer bio okrenut licem ili leđima ulazu u zgradu, da li su ulazna vrata bila otvorena ili zatvorena, ko je dao nalog da se 10. marta 2003. godine isključe kamere na zgradi Vlade i da nema materijalnih dokaza da je Đinđić ubijen iz puške koja je pronađena.

Sudija izvjestilac Zoran Savić pročitao je i odgovor Specijalnog tužilaštva na žalbe osuđenih Ulemeka , Jovanovića i Dušana Krsmanovića i njegove žene Željke, u kom se navodi da su žalbe neosnovane i predlaže sudu da ih ne usvoji.

Savić je pročitao i podnesak Republičkog javnog tužilaštva u kome se predlaže Vrhovnom sudu da usvoji žalbu Krsmanovića, osuđenog na 30 godina zatvora, i da mu ublaži kazna.

Republičko tužilaštvo, u istom podnesku, predložilo je Vrhovnom sudu da ne usvoji žalbe ostalih osuđenih.

(Tanjug)