Sjutra je godišnjica ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.

Sjutra, 12. marta, navršiće se 22 godine od ubistva dr Zorana Đinđića, prvog demokratskog premijera Srbije, koji je ubijen 12. marta 2003. godine. Za ubistvo Đinđića osuđeni su pripadnici zemunskog klana i Jedinice za specijalne operacije na ukupno 378 godina zatvora, a među njima i bivši komandant JSO Milorad Ulemek Legija i njegov zamjenik Zvezdan Jovanović, koji su osuđeni na zatvorsku kaznu u trajanju od 40 godina.
Đinđić je ubijen iz snajpera dok je izlazio iz automobila na ulazu u zgradu Vlade, a atentat je izazvao duboku političku i društvenu krizu u Srbiji. Ubistvu tadašnjeg predsjednika Vlade prethodila je pobuna JSO, zatim kampanja preko tabloida, koja je za cilj imala njegovu kriminalizaciju, kao i nekoliko neuspjelih pokušaja ubistva, među kojima i neuspjeli atentat izveden u jutro 21. februara 2003. godine.
Vlada je nekoliko sati posle ubistva Đinđića proglasila vanredno stanje u Srbiji, a kao izvršioci odmah su osumnjičeni pripadnici zemunskog kriminalnog klana i dio pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP-a Srbije. Tokom vanrednog stanja, koje je trajalo do 22. aprila 2003. godine, policija je u akciji "Sablja" uhapsila više od 11.000 osoba, među kojima i političare, visoke vojne oficire i nosioce pravosudnih funkcija.
Vođe zemunskog klana Dušan Spasojević i Mile Luković stradali su dvije nedelje posle ubistva premijera u operaciji "Sablja", jer su prilikom hapšenja u selu Meljak kod Beograda pokušali da pruže otpor.
U avgustu 2003. godine podignuta je optužnica protiv 44 osobe za učešće u organizovanju ubistva, a suđenje je počelo 22. decembra iste godine u Okružnom sudu u Beogradu. Sud je 23. maja 2007. godine proglasio krivim optužene koji su osuđeni na ukupno 378 godina zatvora. Politička pozadina nikad nije otkrivena, a inspiratori i nalogodavci ubistva prvog demokratskog premijera Srbije do danas nisu otkriveni.
Zoran Đinđić sahranjen je uz najviše vojne počasti, u Aleji zaslužnih građana na Novom Groblju u Beogradu, tri dana posle ubistva, 15. marta, uz velike mjere obezbjeđenja. Prema procjenama, u povorci građana koji su tom prilikom došli da odaju počast ubijenom premijeru, bilo je oko 200.000 ljudi.
Njegovi govori i poruke citiraju se i 22 godine nakon njegovog ubistva, a jedna od najčešće pominjanih je dio njegovog odgovora na pitanje jednog mladića iz Novog Pazara: "Gledajte u budućnost. Gledajte u budućnost i tamo ćemo se sastati vi i ja. Pošto ja imam namjeru da još živim u budućnosti", poručio je Đinđić u maju 2002.
Biografija Zorana Đinđića
Zoran Đinđić bio je političar i premijer Srbije, jedan od ključnih lidera u postjugoslovenskom periodu, poznat po svojim reformama i posvećenosti integraciji Srbije u evropske i međunarodne organizacije.
Rođen je 1. avgusta 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Dr Zoran Đinđić bio je jedan od osnivača Demokratske stranke 1990. godine, a od 1994. godine i njen predsjednik. Kao kandidat koalicije "Zajedno", 1997. godine izabran je za gradonačelnika Beograda, noseći ideje demokratizacije i modernizacije društva. Aktivno je predvodio demokratske promjene u zemlji, bio koordinator Saveza za promjene i šef centralnog izbornog štaba Demokratske opozicije Srbije. Za premijera je izabran 25. januara 2001. godine.
Kao premijer, Đinđić je bio ključni pokretač političkih i ekonomskih reformi u Srbiji, uključujući borbu protiv korupcije, unapređenje odnosa sa zapadnim svijetom, kao i borbu za stabilnost i demokratizaciju zemlje nakon perioda rata i sankcija. Zoran Đinđić bio je jedan od najvažnijih političara u novijoj istoriji Srbije, a njegov život je bio obilježen posvećenostima akademskim radovima, političkim angažmanima, kao i privatnim životom koji je bio u velikoj mjeri usmjeren na porodicu i posao.
- Obrazovanje
Studije je započeo na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, ali je ubrzo shvatio da ga više zanima filozofija, pa je odlučio da upiše Filozofski fakultet u Beogradu, gde je diplomirao na Odeljenju za filozofiju. Nakon toga, Đinđić je otišao u Njemačku, gdje je na Univerzitetu u Konstanzu nastavio postdiplomske studije, stekavši zvanje doktora filozofije. Njegova doktorska disertacija bila je posvećena političkoj filozofiji, konkretno problemu odnosa između političke moći i tehnološkog razvoja. Tokom svog boravka u Njemačkoj, Đinđić je postao član grupe "Konrads-Adenauer Stiftung", što mu je omogućilo dalji intelektualni razvoj i povezivanje sa međunarodnim krugovima.
Po povratku u Srbiju, Đinđić se vrlo brzo uključio u politički život. Bio je jedan od osnivača Demokratske stranke (DS), u vrijeme kada je politička scena u Jugoslaviji bila u velikoj mjeri pod uticajem autoritarnih režima. Njegov politički put bio je, međutim, ubrzan u godinama koje su uslijedile, jer je postao ključna figura u političkoj borbi protiv Miloševićevog režima.
Đinđić je bio ministar za nauku i tehnologiju u prelaznoj vladi 1991. godine, a nakon toga postao je jedan od lidera opozicije protiv Slobodana Miloševića. On je postao poznat zbog svog intelektualnog pristupa politici, vjerujući da bi Srbija trebala da krene putem ekonomskih i političkih reformi koje bi zemlju dovele bliže Evropi.
Porodica i privatni život
Zoran Đinđić je bio oženjen sa Ružicom Đinđić, sa kojom je imao dvoje djece: sina Luku i ćerku Bojanu. Porodica Đinđić bila je u velikoj mjeri udaljena od javnog života, iako je Zoran uvek isticao da je njegova porodica bio veliki oslonac u njegovom životu, te da je uprkos zahtjevima političkog života nastojao da sačuva privatnost i bliskost sa svojim najbližima.
Zoran Đinđić je bio poznat po tome što je bio ozbiljan intelektualac, ali i osoba koja je cijenila humor. Njegov privatni život, ipak, nije bio često predmet javnih spekulacija, jer je bio veoma pažljiv u tome da odvoji svoj politički angažman od porodičnog života.
Njegovo zdravlje i fizička aktivnost bile su takođe dio njegovog života - bio je poznat kao strastveni ljubitelj sporta, a često je odlazio na trčanje ili biciklizam. Đinđić je često odvajao vrijeme za fizičke aktivnosti kako bi se opustio od političkih obaveza.