Pandemija koronavirusa bi mogla povećati stopu siromaštva u Crnoj Gori za procijenjenih 1,5 do tri procentna poena, u zavisnosti od trajanja krize, ali većina novih siromašnih može ostati nezaštićena, ocijenjeno je iz Svjetske banke (SB).
U novom izdanju bilješki SB koje sagledavaju uticaj Covid-19 na siromaštvo i dobrobit domaćinstava na Zapadnom Balkanu, navodi se da će u Crnoj Gori krajnji rezultat biti preokret trenda smanjenja siromaštva tokom posljednjih četiri do šest godina i njegovo vraćanje na nivo iz 2015. ili čak 2013.
“Oko devet hiljada do 20 hiljada građana bi moglo upasti u siromaštvo zbog ekonomskog šoka”, navodi se u bilješkama SB, koje predstavljaju dopunu nedavno objavljenog Redovnog ekonomskog izvještaja za Zapadni Balkan.
Među radnicima u Crnoj Gori u najviše pogođenim sektorima, samo šest odsto je bilo siromašno prije pandemije.
"Međutim, procjenjuje se povećanje te stope na devet odsto u prvom scenariju, koji predviđa trajanje pandemije do kraja juna, i na 13 odsto u drugom scenariju, koji predviđa da ona traje do avgusta”, objasnili su iz SB.
Prosječan prihod domaćinstva bi, kako se ocjenjuje, mogao opasti pet do deset odsto. Udio stanovništva koje se smatra ugroženim, ne siromašno već ekonomski nedovoljno zbrinuto, može se povećati sa oko 28 odsto, na procijenjenih 29 do 31 odsto.
“Zabrinjavajuće je što preko 80 odsto Crnogoraca, koji bi zbog Covid-19 mogli postati siromašni, trenutno nema nikakvu podršku socijalne zaštite”, kazali su iz SB.
U SB smatraju da bi, uz ograničene fiskalne rezerve, kratkoročni odgovor politike u Crnoj Gori vjerovatno trebalo da bude ciljan, uz razmatranje olakšanja negativnih uticaja na siromašne i ugrožene radnike i njihove porodice.
U bilješkama se navodi da se, kada je riječ o državama Zpadnog Balkana, nedavno smanjenje siromaštva i poboljšanje dobrostanja zaustavljaju, jer Covid-19 kriza vodi ekonomije tog regiona u recesiju.
“Početkom ove godine prije izbijanja Covid-19, većina od šest zemalja regije je ostvarila značajan napredak na smanjenju siromaštva i povećanju prihoda domaćinstava. Kriza će vjerovatno dovesti do prekida i dijelom preokreta nedavno ostvarenog napretka”, smatraju u SB.
Procjenjuje se da bi na Zapadnom Balkanu bez mjera vladinog odgovora, Covid-19 kriza otjerala najmanje 400 hiljada ljudi u siromaštvo, a ako ona potraje duže, čak i 950 hiljada.
Iz SB su saopštili da će za ljude na Zapadnom Balkanu gubitak prihoda od rada biti glavni način prenosa ekonomskih uticaja pandemije. Vjerovatno će prvo biti pogođeni zaposleni u ugroženim sektorima, ali će se kasnije proširiti na druge dijelove ekonomije i u formalnom i u neformalnom sektoru.
“U stvari, radnici u ugostiteljstvu, zabavi, transportu, maloprodaji neprehrambenih proizvoda i dijelu proizvodnje su bili odmah pogođeni”, dodaje se u bilješkama.
Iz SB su kazali da su samozaposleni, neformalni radnici i oni s povremenim poslovima ili ugovorima na određeno u naročitoj opasnosti. Za njih je veća vjerovatnoća da će izgubiti posao, raditi skraćeno radno vrijeme ili biti upućeni na prinudni odmor, nego radnici u formalnom sektoru s ugovorom na neodređeno.
“Veoma su ugroženi i honorarci i oni koji ne mogu raditi od kuće. Mnogi od njih, pošto često rade neformalno, nemaju socijalno osiguranje i ne mogu ostvariti pravo na naknadu za nezaposlene kad ostanu bez posla”, naveli su iz SB.
Vladine mjere, koje pomažu firmama iz formalnog sektora da zadrže radna mjesta, ne dopiru direktno do neformalnih radnika. Mnogi od tih neformalnih ili samozaposlenih radnika ne mogu koristiti ni socijalnu pomoć koja je namijenjena najsiromašnijima, što ih dovodi u poseban rizik.
“U sektorima naročito pogođenim Covid-19, oko 14 do 33 odsto radnika na Zapadnom Balkanu su samozaposleni, pa stoga posebno ugroženi. Taj je udio naročito velik u Albaniji i na Kosovu. Nivou vještina radnika na Kosovu, u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji su nešto niži u pogođenim nego u ostalim sektorima. Prosječna plata u pogođenim sektorima je takođe tipično niža”, dodaje se u bilješkama.
U SB su ocijenili da siromašni i ugroženi mogu biti pogođeni velikim ekonomskim i socijalnim troškovima. Veliki udio nesiromašne populacije je u riziku da postane siromašan. Izbijanje Covid-19 će teško pogoditi stanovnike urbanih područja, naročito one koji rade u neformalnom sektoru i nemaju mogućnost korištenja mjera za zaštitu formalnih radnih mjesta.
“Vlade moraju osigurati osnovne usluge, dovoljno hrane, smještaj i osnovne socijalne usluge za najugroženije. Uprkos rigoroznim mjerama ograničenja i smanjenja ekonomske aktivnosti, pružanje osnovnih usluga, kao što su komunalne, komunikacije, zbrinjavanje otpada i održavanje infrastrukture je i dalje od ključnog značaja, dijelom i da bi se omogućilo da ljudi poštuju mjere ograničenja”, rekli su iz SB.
Takođe, odgovor politike trebalo bi da zaštiti egzistenciju i olakša oporavak za radnike i u neformalnom i u formalnom sektoru.
“Smanjivanje gašenja firmi i radnih mjesta je prvi korak i može imati značajan pozitivan efekt prelivanja na neformalni sektor putem kanala ponude i potražnje. Još je značajnije da podrška prihodu bude proširena na radnike koji možda nijesu obuhvaćeni programima podrške za firme, kao što su samozaposleni ili radnici u neformalnom sektoru”, zaključili su iz SB.