Pravoslavna crkva slavi danas Preobraženje Gospodnje, praznik koji u crkvenom kalendaru i među vjernicima ima izuzetan značaj.
Praznik je posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor kada on najavljuje svoje potonje stradanje i slavu.
Preobraženje se u pravoslavlju ubraja u 12 velikih Hristovih praznika, danas obilježavaju Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici.
U crkvi se na Preobraženje, u znak zahvalnosti Bogu na plodovima koje daje zemlja, osvećuje grožđe i dijeli narodu, a u krajevima gdje nema grožđa, drugo voće.
Praznik Preobraženje Gospodnje posvećen je trenutku kada se, kako kaže hrišćansko predanje, Hristos na gori Tavor pred apostolima preobrazio i zasijao kao sunčeva svjetlost.
"Tada se Hristu i apostolima javio Mojsije i Ilija koji su govorili sa Gospodom o njegovoj smrti u Jerusalimu", piše u vjerskim knjigama.
Pogledajte:
Svaki praznik i njegovi običaji vezani su i za godišnje doba. Zato se u narodu obično kaže da od Preobraženja uglavnom više nema velikih vrućina. Takođe se nekad vjerovalo da je Preobraženje poslednji dan za kupanje u rijekama.
Preko dana se na Preobraženje ne spava da se ne bi drijemalo tokom godine. Majke prišivaju maloj djeci parice na odjeću da bih ih zaštitile od demona.
Preobraženje pada uvijek u vrijeme Gospojinskog posta. Zato je praznična trpeza obogaćena vinom i ribom. Danas se grožđe dijeli i na groblju za pokoj duša mrtvih. U crkvenim bogosluženjima praznuje se sedam dana, tokom kojih se pjevaju pjesme posvećene ovom jevanđelskom događaju.
Vjeruje se i da se na veliki praznik Preobraženje i nebo, u gluvo doba noći, tri puta preobražava, a ko to vidi i drugom objelodani - izgubiće razum.
Ikona Preobraženja nalazi se često na ikonostasima. Na njoj je predstavljen Hristos na gori, okružen svjetlošću, sa sagovornicima Ilijom i Mojsijem, dok trojica apostola, Petar, Jakov i Jovan, uplašeni leže na zemlji.
Praznik Preobraženje slavi se na istoku od sedmog vijeka. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek 1457. godine, i to u slavu pobjede hrišćanske vojske nad Turcima kod Beograda.
Naime, Janoš Hunjadi, kod nas zvani Sibinjanin Janko, mađarski velikaš, zajedno sa franjevcem Ivanom Kapistranom spriječio je sa vojskom prodor Turaka na sjever. Obojica su kratko posle pobjede umrli, prvi u Zemunu, drugi u Iloku.