U Crnoj Gori je u protekle dvije godine utrostručen broj tražilaca azila.
U Crnoj Gori je u protekle dvije godine utrostručen broj tražilaca azila, ali je znatno niži broj ljudi kojima je dodijeljena međunarodna zaštita, saopštila je šefica kancelarije UNHCR-a u Podgorici, Roberta Monteveki, dodajući da podaci nijesu alarmantni.
Ona je kazala da je u 2017. godini 849 ljudi apliciralo za azil u Crnoj Gori, dok je prošle godine, nakon promjena u zakonu, situacija bila drugačija.
"Imamo dva podatka: ukupno 4.722 ljudi je izrazilo namjeru da traži azil, što predstavlja novi korak, a od njih je 3.104 apliciralo za azil. Ako to uporedimo sa zahtjevima u 2017. godini, broj je zaista utrostručen, iako i dalje to nijesu veliki brojevi“, kazala je Monteveki u intervjuu agenciji MINA.
Ona je istakla da je, sa druge strane, znatno niži broj ljudi kojima je dodijeljena međunarodna zaštita u Crnoj Gori.
„Prošle godine samo 14 ljudi je dobilo međunarodnu zaštitu u Crnoj Gori, što je 0,45 odsto od ukupnog broja ljudi koji su aplicirali za azil“, saopštila je Monteveki.
Kako je rekla, u ovoj godini je uočen trend rasta broja ljudi koji prolaze kroz Crnu Goru u poređenju na prošlu, ali brojevi ipak nijesu alarmantni.
„U Crnoj Gori je u ovoj godini bilo 2.078 namjera za traženje azila (to je prvi korak), ali je samo 838 ljudi apliciralo“, kazala je Monteveki i dodala da svi ljudi koji su aplicirali za azil ne ostanu u državi do kraja procedure.
Prema njenim riječima, međunarodna zaštita je do sada dodijeljena za pet osoba - dvoje odraslih i troje djece koja su došla iz Sirije radi spajanja porodice.
U UNHCR-u procjenjuju da otprilike 70 ljudi živi u Crnoj Gori kao izbjeglice ili osobe koje su dobile supsidijarnu zastitu, što je omogućeno zakonom.
Većina ljudi, ističe Monteveki, samo prolazi kroz Crnu Goru, jer se radi o mješovitim migracijama.
„Ima ljudi koji samo pokušavaju da dođu do drugih zemalja i isključivo planiraju da migriraju. Međunarodni zakon je jasan po ovom pitanju i Crna Gora poštuje zakon što se tiče toga kome je zaista potrebna zaštita“, rekla je Monteveki.
Ona je ponovila da je 0,45 odsto ljudi dobilo zaštitu, i da procjenjuju da je 30 do 40 odsto onih koji su zaista tražioci azila i kojima bi bila potrebna međunarodna zaštita u Crnoj Gori ili u drugoj zemlji.
Monteveki je kazala da su većina ljudi koji su dobili status izbjeglice u Crnoj Gori iz Sirije.
„Potom imamo nekoliko ljudi sa Kube kojima je dodijeljena supsidijarna zastita. Ima nekoliko ljudi iz Afrike, konkretno Gane, nekoliko iz bivših Sovjetskih zemalja. Imamo i jednu osobu iz Etiopije koja je nedavno dobila zaštitu“, navela je Monteveki.
Kada je riječ o tražiocima azila koji apliciraju za azil, ali potom nastave svoj put dalje, Monteveki je kazala da su primijetili promjenu kada se uporedi 2017, prošla i ova godina.
„Prošle godine većina ljudi koji su prolazili kroz Crnu Goru su bili uglavnom iz Sirije, potom Pakistana, Iraka, i drugih zemalja kao što su Palestina, Alžir, Moroko. Ove godine je došlo do promjene, jer je najveća grupa ljudi došla iz Iraka, pa Sirije i onda ostalih zemalja. Vidimo miks zemalja, broj država iz kojih dolaze izbjeglice i tražioci azila je niži“, rekla je Monteveki.
Ipak, dodaje ona, moraju se posmatrati individualni slučajevi, jer može biti ljudi koji dolaze iz države koja nije pogođena ratom, ali ipak spadaju u posebnu kategoriju kojima je potrebna zaštita.
Na pitanje koliko se uspješno osobe koje dobiju zaštitu u Crnoj Gori integrišu u crnogorsko društvo, Monteveki je kazala da ima dobrih primjera, ali da je ipak nizak broj ljudi koji su integrisani.
„Procjenjujemo da je otprilike 21 osoba sposobna za rad (koji su glave porodice, bilo muškarci ili žene), imaju stabilan pristup tržištu rada i otprilike 57 odsto ili 12 osoba od ovih 21 je pronašlo posao uz našu pomoć, dok su ostali do posla došli preko poznanstava i slično“, rekla je Monteveki.
Kako je navela, Crna Gora i dalje pruža opcije za ljude koji imaju praktične vještine, pogotovo kada u državi i na tržištu rada postoji potražnja za takvim poslovima.
Monteveki je kazala da ljudi koji su trenutno zaposleni rade u oblasti pružanja usluga, uglavnom u ugostiteljstvu.
„Onda imamo ljude koji rade kao kućepazitelji, dadilje i koji su odlično integrisani u familijama gdje rade. Zadovoljni smo jer vidimo da su mnogi od njih zadržali isti posao duže od šest mjeseci ili čak tri godine“, rekla je Monteveki.
Ako su tražioci ažila, odnosno izbjeglice, fleksibilni onda, kako ističe, postoji nada da ce naći posao.
„Problemi se javljaju kada oni imaju visoko obrazovanje, na primjer pravnici. Za njih je teže da nađu posao, jer ima dosta nezaposlenih i u Crnoj Gori sa diplomama u ovoj oblasti. Dakle, oni koji imaju praktične vještine ili IT pozadinu u obrazovanju nađu posao lakše“, navela je Monteveki.
Ona je kazala da postoje određeni problemi za tražioce azila što se tiče pristupa zdravstvenom sistemu, pogotovo da ostvare prvi kontakt, i da postoji prostor za poboljšanje u tom dijelu.
„Nadamo se da će i neki slučajevi u kojima su ljudi imali problem da dobiju zdravstvenu knjižicu biti riješeni ove godine. Podržavamo Vladu i pomagali smo kada je bilo poteškoca u ovoj oblasti“, navela je predstavnica UNHCR-a.
Monteveki je pohvalila Crnu Goru kada je riječ o dostupnosti obrazovanja azilantima i izbjeglicama, navodeći da je svako dijete koje je boravilo u Crnoj Gori neko vrijeme imalo potpuni pristup obrazovnom sistemu.
„Sada imamo trinaestoro djece školskog uzrasta i osmoro ih je skroz integrisano u obrazovni sistem. Četvoro je došlo u toku školske godine i moraju da prođu određene kurseve jezika kako bi bili spremni za školu, od septembra“, rekla je ona.
Prema riječima Monteveki, smještajni kapaciteti za azilante u Crnoj Gori su fleksibilni.
„Postoje dva tipa smještaja. Zvanični Centar za tražioce azila u Spužu ima mjesta za 104 ljudi. To nije bilo dovoljno pa je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) uradilo sve što je bilo u njihovoj moći da osposobe fleksibilniji smještaj na Koniku, gdje uslovi nijesu idealni, ali je predstavljalo brzo i trenutno rješenje dok pokušavaju da unaprijede zvanične smještajne kapacitete“, navela je Monteveki.
Ona je ukazala da je UNHCR u komunikaciji sa vlastima savjetovao da unaprijede zvanični prihvatni sistem, moguće pomoću proširenja Centra u Spužu, jer bi to bilo najbolje rješenje.
Monteveki je dodala da će Crna Gora otvoriti novi centar na granici sa Albanijom koji će, vjerovatno, imati svojstvo tranzit centra, samo za ljude koji dolaze u Crnu Goru da budu smješteni tamo u početku, gdje bi mogli da apliciraju za azil ako žele.
„Postoji potreba da se povećaju smještajni kapaciteti i mi u potpunosti podržavamo napore koje MUP već ulaže“, zaključila je Monteveki.