Savjet roditelja učenika drugog razreda OŠ Štampar Makarije poslao nam je otvoreno pismo upućeno ministru Šehoviću, tražeći od njega da riješi problem sa kojim su se sreli.
Iako razumiju da je škola prebukirana i termin koji je određen za održavanje nastave za učenike drugog razreda gore navedene osnovne škole, roditelji od ministra Šehovića putem otvorenog pisma traže da nađe adekvatno rješenje za njihov problem.
U pismu dostavljenom našoj redakciji roditelji navode da termin koji je određen direktno ugoržava njihove porodice, zdravo odrastanje i mogućnost vaspitanja djeteta, jer kako su naveli svega dva i po sata dnevno koliko im ostane da provedu sa djetetom nije dovoljno.
Pismo prenosimo u cjelosti:
"Poštovani ministre Šehoviću,
Primorani smo da Vam se obratimo javno, putem otvorenog pisma, cijeneći da je to adekvatan način da aktuelizujemo problem sa kojim smo se susreli i koji, očigledno, bez arbitraže i pomoći, ne možemo riješiti.
Na početku, da se predstavimo – „mi“ smo roditelji učenika drugog razreda Osnovne škole „Štampar Makarije“, a povod za naše obraćanje je nemogućnost da u direktnoj komunikaciji naših predstavnika sa rukovodstvom škole postignemo dogovor oko organizacije nastavnog procesa u predstojećoj školskoj godini. Naime, i pored našeg negodovanja, sva odjeljenja drugog razreda, prema organizacionom planu, nastavu bi trebalo da pohađaju u drugoj smjeni, što podrazumijeva boravak u školi od 14:30h do 18:00h.
Ako taj segment života posmatramo izolovano, ili sa stanovišta rukovodstva škole, ne uviđa se nikakav problem. Međutim, kad sve to smjestimo u realan kontekst porodičnog života prosječnog sedmogodišnjaka, stvari se drastično mijenjaju. Ako je većina roditelja pomenute djece zaposlena, a radno vrijeme im, logično, nije fleksibilno, ovakav model organizacije direktno šteti funkcionisanju porodice, jer su roditelji i djeca „osuđeni“ na svega 2 i po sata druženja dnevno. Mislite li da je dva i po sata dnevno dovoljno da se dijete kvalitetno zbrine? Kad to kažemo mislimo na dnevnu rutinu koja se tiče obroka i higijene po dolasku iz škole, pomoći oko savladavanja gradiva i onog, sve češće zaboravljanog i marginalizovanog, razgovora, koji je osnov vaspitanja? Da li su djeca tog uzrasta, generalno, osposobljena da prijepodne svakog radnog dana provedu sama? Da li se u takav raspored adekvatno mogu uključiti vannastavne aktivnosti rekreativnog karaktera? Mislite li da većina roditelja sa oskudnim primanjima može priuštiti boravak djece u privatnim ustanovama kao alternativu ostavljanju djeteta samog u stanu? Zapita li se iko od ljudi koji na nacionalnom nivou razrađuju strategiju obrazovanja i vaspitanja da li je ovakav pristup porodici, kao bazičnom elementu društva, zdrav? Već unaprijed znamo da ćete nam reći kako je predmetna škola prebukirana i kako ta činjenica nameće organizacionu šemu ovog tipa.
Dozvolite, da ne zamjenjujemo teze – ne postoje djeca zbog škola, već škole postoje zbog djece.
Primarni cilj školovanja trebalo bi, i prema slovu zakona, da bude pravilan razvoj i stasavanje jedinke, njeno kultivisanje i integrisanje u društvo. To znači da bi pedagoške i psihološke savjetodavne službe morale da procijene da li je uzrast djeteta od 7 godina pogodan za ovaj model organizacije, ili treba uložiti dodatni napor da se, recimo, navedena smjena projektuje za učenike starijih razreda? Ako postoji sistemski problem sa deficitom prostora i kadra, ne mislimo da ga treba rješavati preko leđa jedne generacije djece i njihovih porodica. Skloni smo da se složimo sa rukovodstvom škole u tom dijelu koji se tiče stvarne prebukiranosti škole – to ne sporimo. Osnovna škola koja je izgrađena devedesetih godina prošlog vijeka projektovana za potrebe Bloka V i odjednom je prerasla u jednu od najbrojnijih u Državi.
Očigledno to nije samo propust rukovodstva škole, to je sistemski propust, koji se hitno mora neutralisati, jer nam se čini da se on direktno odražava na kvalitet obrazovnog procesa. Ako postoji raskorak u internoj evidenciji uspjeha učenika škole i rezultata eksternih ispitivanja, čini nam se da je to alarmantan pokazatelj da smo u pravu i da se reagovati mora odmah. Jer, ako obrazovanje u osnovnoj školi, kako mu samo ime anticipira, ne da adekvatnu bazu za nadogradnju, uzaludne su reforme srednjoškolskih i studijskih programa – šteta je nepopravljiva.
Očekujemo da nam, kao poseban argument, iznesete činjenicu da se ovakav model ne primjenjuje od ove godine, već je godinama na snazi, te da su i drugi roditelji i drugi učenici bili u istoj situaciji. Slažemo se, podatak je tačan. Samo se posledice tog i takvog modela ne mogu tako lako i jednostavno izmjeriti, niti vidjeti odmah – tek kontinuirano i sistemsko praćenje dalo bi nam precizan podatak kako se sve to odrazilo na porodicu, na psiho-fizički razvoj djece, na njihovu socijalnu interakciju.
Na kraju, bar vi koji se bavite prosvjetom, bolje od drugih razumijete vašnost inventivnosti i unapređivanja. Da su pojedini mislioci i inicijatorii bili konformisti, po difoltu zadovoljni ponuđenim, svijet bi danas bio uskraćen za mnoge izume, pronalaske, dostignuća... Mišljenja smo da svako ko učestvuje u ovoj interakciji našu inicijativu treba da doživi kao doprinos, kao pokušaj da se pomire težnje i interesi, te da se nađe prihvatljivo rješenje koje neće i ne smije biti na štetu djece-učenika. U nadi da ćete naći način da se u rješavanje ovog problema konstruktivno aktivirate, srdačno Vas pozdravljamo.
I ova inicijativa usmjerena je upravo na to – da zajednički nađemo prihvatljivo rješenje koje neće biti na štetu djece – učenika.
Savjet roditelja II razreda OŠ ŠTAMPAR MAKARIJE"