Ovim božićnim običajima, prema vjerovanjima, utiče se na plodnost polja, razmnožavanje stoke, ali i zdravlje ljudi. Pročitajte kada i kako se kolje životinja po narodnom vjerovanju, ali i zbog čega se mijesi česnica.
Pečenica koja se sprema za Božić po narodnom vjerovanju doprinosi sreći i blagostanju kuće koja je kolje.
Trebalo bi, kako kaže Mitološki rečnik, svinjče koje je namijenjeno za klanje za Božić odvojiti znatno ranije od drugih prasadi, a pred Božić se zatvori na nekoliko nedelja u obor pa se hrani kukuruzima.
Svinjče ili ovca se kolju na Tucindan (današnji dan), ili dva dana pred Božić. Ubija se do podne, dok dan ne napreduje, a na mjestu gdje će je ubiti prethodno se položi slama.
Ponegdje su životinju ubijali udarajući je krupicom soli u čelo, čime onaj koji ubija skida odgovornost sa sebe i prenosi je na so jer ona, po narodnom vjerovanju, ima izrazitu demonsku snagu.
Negde se vjerovalo da žito neće roditi ako ugine krme određeno za pečenicu.
Krv zaklane životinje ima posebnu ulogu, pa se u nekim mjestima tom krvlju namaže kukuruz, pa to zrnevlje služi kao lijek za životinje i ljude. U nekim mjestima u pečenicu stavljaju jabuku ili dunju, kojom se na Božić omrse radi dobrog zdravlja ili je čuvaju kao lijek.
Interesantno je da su se njuška, u čiju se ljekovitu moć vjerovalo, kao i plećka i vilica, čuvale na tavanu. Navodno je za njih vezana duša žrtvovane životinje.
Kosti pečenice se ne rasturaju do Bogojavljenja da se ne bi svinje rasturile.
ČESNICA ZA BOLJI ROD ŽITA
Vezu između pečenice i obrednog hleba česnice nalazimo u običaju da se česnica šara papkom pečenice.
Kako je česnica obredni hleb koji simbolički predstavlja usijeve i od kojeg prvenstveno zavisi rod žita, šaranje papkom trebalo bi da pojača magijsko djelovanje na rod useva.
Isto značenje ima i običaj da se česnica ponegdje zamesi mašću od pečenice.
Inače, česnica u mnogim krajevima predstavlja glavni božićni hleb, ali se javlja i pod drugim imenom – veselica, pogača, ili se mijesi za Novu godinu.
Ovaj običaj je slovenska zaostavština i potiče od riječi “čest, dio, sreća", jer se lomi na djelove i svakome daje po dio, po kome se sreća i proriče.
Česnicu pretežno mesi sam domaćin ili orač, uopšte onaj koji nasijava usjeve i bavi se poslovima oko pluga, rala i volova.
Osoba koja mijesi česnicu morala je da ima na desnoj ruci rukavicu, a u nekim krajevima se pokriju i ponjavom “da bi godina bila rodna.” To ogrtanje ponjavom ili životinjskom kožom vjerovatno znači i da osoba koja mijesi česnicu predstavlja mitskog pretka.
Česnica je beskvasna pogača koja se po pravilu peče pod pepelom, a samo izuzetno pod sačem. Mijesi se najčešće od pšeničnog brašna, ali se u nju stavlja i raznovrsno sjemenje, kao i posebni znaci za svaku vrstu životinja i za svaki posao (bijeleg za ovce, za košnice, za volove, za plug i svaku vrstu rada i imanja). Ono što je takođe bitno je da se za miješenje koristi nenačeta voda sa izvora ili bunara, jer se po vjerovanju u izvoru ili bunaru nalaze duše predaka. Vodara koji donese vodu za česnicu ukućani posipaju žitom iz rukavice.
Česnica se obično šara ljeskovim grančicama koje se zovu i "badnjaci" i koje bivaju odsječene zajedno sa badnjacima.
Te ljeskove grančice ostavljaju se u pčelinjak, u ambar ili u samo žitno sjeme. Negdje ih podbace pod prvu brazdu, da žito bolje rodi ili njima promiješaju svako žito koje će te godine sijati.
Da česnica predstavlja usjeve i da se od nje očekuje djelovanje na rod vidi se i po načinu kako se česnica šara.
Ta veza između česnice i usijeva je nekako najbolje izražena u rečima koje se izgovaraju dok se ona zapreće.
Da se od česnice očekuje djelovanje na rod useva pokazuju i običaji koji prate obredni čin sa česniciom.
U obredu učestvuju svi ukućani, ali su žene pasivni učesnici. Negdje se obred započinje time što svi muškarci iz kuće dodirnu česnicu desnom rukom u rukavici. Zatim je obično lomi domaćin sa muškim članovima kuće, negdje sa polaženikom, a nekad je lome orači. Domaćin daje potom po parče svakom članu porodice.
Negdje čak domačin prelomi česnicu preko svoje glave, a u nekim krajevima prelomi je na glavi najvišeg muškarca i to stojeći da bi žito što veće odraslo.
Cio obred ima dva osnovna elementa: lomljenje česnice za zdravlje orača, kopača, pastira, a zatim zajedničko ritualno jedenje.