Prema legendi u Sokolici kod Čačka negdje u stijenama sakriveno je blago Nemanjića i kruna cara Lazara.
Profesor Danilo Belić, vjerujući pričama koje je kao dječačić slušao, smatra da je baš u stijenama podno utvrđenja despot Đurađ Branković, bježeći pred Turcima, sakrio blago Nemanjića, piše "Glas javnosti".
Iako je od sedamdesetih godina prošlog vijeka, kad su ga arheolozi napustili, zarasla u šiblje, Sokolicu, utvrđenje iznad sela Ostra kraj Čačka, još prate brojne legende.
Jedna od njih, po kojoj je u njenim stijenama skriveno blago Nemanjića, brojni zlatnici i srebrnjaci, a među njima i kruna cara Lazara, natjerala je stručnjake da ovih dana ozbiljno razmisle o povratku na ovaj lokalitet.
Porijeklo i starost Sokolice niko pouzdano ne zna, ali Danilo Belić, penzionisani profesor, vjeruje da priče seljaka nisu potpuno bez osnova, te planira do uskoro u svojoj knjizi o istoriji ovog kraja i srednjovjekovnom utvrđenju posveti posebnu pažnju.
A i priča koju pamti iz djetinjstva, o tome kako u stijeni postoji pećina i u njoj duboka ostava u kojoj je blago Nemanjića, Belića proganja već sedamdesetak godina.
"Zid širok dva metra nekada je opasivao liticu, mogli su se vidjeti i ostaci kula i puškarnica, ali je sada sve to zaraslo... Kad se prije četrdesetak godina priča o zlatu pročula, brojni avanturisti su nagrnuli u Ostru.
Tada sam se obratio muzeju u Čačku, sa grupom arheologa smo tri ljeta proveli na lokalitetu, otkrili utvrđenje, naišli na praistorijsko naselje iz rimskog doba...
Pronašli smo tada neke zemljane šolje, koje su ukazivale na to da je utvrđenje bilo korišćeno i u doba Nemanjića", kazuje Belić, koji još pamti kako su mu, kao djetetu, pričali da je pred najezdom Turaka despot Đurađ Brankovića, bježeći iz Smedereva, prošao ovim putem.
Belić pri tom kaže da je svojevremeno dolazio i do pisanih dokumenata, koji potvrđuju da se Đurađ zaista premišljao gdje da skloni blago, jer je u to vrijeme imao dvije mogućnosti - Krivu Reku i manastir Vraćevšnicu.
"Onda je iznenada saznao da kraj manastira Vujan postoji utvrđenje u kom bi njegovo blago moglo biti sigurno, te je zlato i srebro, a među njima i carska kruna, volujskim kolima dotjerano i skriveno u Sokolici", priča Belić.
Belić narodske priče povezuje i sa romanom "Rajko od Rasine", koji je prije više od vijeka napisao Čedomilj Mijatović, jedan od Obrenovićevih ministara.
U ovom dijelu se, naime, Sokolica pominje kao mjesto u koje je srpski junak, spasavajući zarobljenu djevojku, utekao od Turaka i opisuje se "podrum popločan mozaicima", u kom je po stolovima bilo poređano zlatno posuđe, svijećnjaci i carska kruna.
"Pa očekivalo se da će blago, pred najezdom Turaka, biti negdje sklonjeno, a zna se i da je despot Đurađ imao dvorove na Rudniku, što je na manje od sat i po vremena hoda od Sokolice", priča Belić.
Poslije skoro četiri decenije, arheolozi namjeravaju da se vrate na ovo utvrđenje i nastave prekinuta ispitivanja, jer podaci kojima raspolažu potvrđuju da je utvrđenje bilo u upotrebi od praistorije do srednjeg vijeka.
"U istraživanjima sprovedenim 1973. godine utvrđeno je da su na Sokolici praistorijski slojevi skoro uništeni ukopavanjem srednjovjekovnih zidina.
Zidovi su izgrađeni na dva načina, objekti u unutrašnjosti preziđivani su i obnavljani, što znači da je građeno bar u dvije faze.
Dimenzije utvrđenja su 35 sa 65 metara, na sjevernoj strani se nalazi četvorougaona kula, a na zapadnoj je pronađeno nekoliko prostorija koje su se naslanjale na zid utvrđenja.
Pretpostavlja se da su one bile namijenjene stanovanju jer su tu pronađeni ostaci ognjišta na kojima se spremala hrana, djelići keramike, noževi, testera, katanac...", zapisala je arheolog Milica Veseličić.
Od srednjovjekovnog blaga, bar zasada, nema ni traga, mada Danilo Belić ne namjerava da zaboravi predanja koje je tokom djetinjstva slušao.
(MONDO)