Ako su u trenutku stupanja u odnose muškarac i žena bili nevjerujući, ali je posle toga jedno od njih povjerovalo u Boga, a drugo nije, i ako odnosi i dalje traju, onda stvari "o grijehu bluda" stoje malo drugačije...
Mitropolija crnogorsko-primorska SPC objavila je uputstvo "koji bračni odnosi se nazivaju bludom i zbog čega". Zanimljivo je, nema šta:
U pitanju su crkvena pravila vezana odnose muškarca i žene prenijeta sa sajta Pravoslavie.ru, a u njima su do detalja opisani crkveni stavovi o ovom pitanju.
"Danas se sve češće od parova koji žive bez registracije svojih odnosa, a tim prije bez vjenčanja, može čuti: 'Pa mi smo u građanskom braku'. I ako se takav par prekori za blud, veoma će se začuditi i uvrijediti: 'Pa mi smo u braku!!!' Na ovakve 'brakove' i roditelji zatvaraju oči, misleći da će ova 'proba bračnog života' mnogome naučiti njihovu djecu, koja će kasnije imati iskustva prilikom stupanja u pravi brak. Dakle, da li je to brak ili blud? Jer, navikli smo na mišljenje da je blud neobavezno mijenjanje seksualnih partnera, a ovdje on i ona godinama žive zajedno. I da li se ovi brakovi mogu smatrati građanskim? Šta je uopšte građanski brak i kako se Crkva odnosi prema njemu? I zašto nedvosmisleno osuđuje ovakav saživot kao blud, u čemu tu vidi grijeh i opasnost?", navodi se u uvodu u ovaj "pravilnik"
BLUD NIJE BRAK, VEĆ JE SUPROTAN BRAKU
"Blud nije priprema za brak, već stanje koje mu je suprotno, definisao je svetitelj Jovan Zlatousti. Ne određuje čovjek šta je dobro, a šta loše na ovom svijetu, već je Bog to ustanovio i otkriva nam. Oblast teških grijehova može izgledati privlačno samo onome ko još nije priznao da na svijetu žive slobodna i razumna bića stvorena po moralnim zakonima koje je Tvorac odredio. Iz toga jasno slijedi da za onoga ko želi da nasledi Vječni Život postoje dva tjelesna stanja: nevinost-čistota-udovištvo ili vjenčani brak. Diskusije sa savremenicima su ovdje neizbježne, ali će svaki stav koji je suprotan bogootkrivenom učenju biti pokušaj odbrane svog 'prava na razvrat".
Protojerej Oleg Stenjajev kaže: "Odnose između muškarca i žene nazivamo grijehom bluda ukoliko u takve odnose stupaju vjerujući ljudi ignorišući njihovu crkvenu ustanovu. Ali! Ako su u trenutku stupanja u takve odnose oboje bili nevjerujući, ali je posle toga jedno od njih povjerovalo u Boga, a drugo nije, i ako odnosi i dalje traju, onda stvari stoje malo drugačije. Čitamo: 'Ako neki brat ima ženu nevjerujuću i ona se privoli da živi s njim, neka je ne ostavlja. I ako neka žena ima muža nevjerujućeg i on se privoli da živi s njom, neka ga ne ostavlja' (1 Kor. 7: 12-13). Potpuno je očigledno da, pošto je jedan član ovog saveza nevjerujući, nije moglo biti nikakve riječi o crkvenom braku. Ali o muškarcu i ženi se u ovom odlomku iz poslanice apostola Pavla govori kao o 'mužu' i 'ženi"! U slučaju ako i drugi supružnik povjeruje u Boga, oni mogu da utvrde svoje odnose po crkvenim pravilima.
KO PREKRŠI - TEŠKE POSLEDICE
Protojerej Pavel Gumerov ističe da predbračne tjelesne odnose (saživot) Crkva definiše kao grijeh bluda. Zašto?
Zato što, kako tvrdi, zakoni duhovnog svijeta "funkcionišu" na isti način, kao i fizički zakoni. "Navedeni su u Svetom Pismu. Kakve su zapovijesti o porodici? Nemoj da varaš svoju porodicu, ne čini preljubu. Takođe – poštuj oca svog i majku svoju. I ako kršiš ove zakone, sigurno ćeš – sa stopostotnom garancijom – morati da platiš za to".
Grijeh bluda se, upozorava sveštenik, više puta osuđuje u Svetom Pismu. "Apostol Pavle kaže: bludnici neće naslijediti Carstvo Božije. Jasno, ako se ne pokaju i ako ne promijene svoj život. Takođe se kaže da čovjek koji bludniči postaje jedno tijelo sa bludnicom, odnosno, učestvujući u ovom grijehu, on skrnavi svoje tijelo. Zašto je ovaj grijeh toliko ozbiljan da se naziva jednim od smrtnih grijehova? Radi se u tome što se svi odnosi između muškarca i žene dozvoljavaju i Bog im daje blagoslov samo u jednom slučaju: kad se dešavaju u zakonitom – ističem! – braku. Zbog čega postoje ovi odnosi? Prije svega radi rađanja djece. Kao drugo, kao izraz ljubavi, kako bi muž i žena postali jedna cjelina, između ostalog, i tjelesno. I ova međusobna tjelesna privlačnost pomaže supružnicima da riješe probleme koji se pojavljuju u porodičnom životu. Ali se sve to dešava samo u zakonitom bračnom savezu. Svi ostali 'savezi' su radi grijehovne naslade".
Predbračni saživot, kako se dodaje, ne vodi ka rađanju djece, zato što ljudi od rađanja djece u ovakvim odnosima bježe kao od kuge.
"Rezultat je ženska neplodnost, zato što žene izvrše po nekoliko abortusa, piju veoma jaka sredstva za kontracepciju nekoliko godina. Žene u ovakvim savezima izbjegavaju trudnoću i zbog toga što im je sasvim jasno da će dijete biti nezakonito i da će im u slučaju nekih dramatičnih preokreta i ako ga se 'otac' odrekne, biti teško da dokažu očinstvo".
TO NIJE BRAK I NIJE PORODICA
Sveštenik Valerije Duhanjin kaže: "Blud nisu samo neobavezne veze bilo kim, već je to i dopuštanje intimnih odnosa prije braka. To je isto kao kad bi čovjek došao na nečiji ručak i odmah počeo da jede, ne čekajući druge, rukovodeći se samo time što je gladan. To je okušanje prije vremena onoga što je umjesno samo u svoje vrijeme i na svom mjestu. Uostalom, ovo je vrlo teško objasniti ako su ljudi navikli da žive tako.
Obično se ovakvi odnosi u svijetu nazivaju građanskim brakom. I mladi ljudi se u izvjesnom smislu teše govoreći sebi da zasad "neko vrijeme žive ovako", a u slučaju da se nešto desi, "ništa ih ne vezuje". Evo ovo "ništa ih ne vezuje" već pokazuje da u ovim odnosima nema ničeg ozbiljnog: to nije brak i nije porodica. Oni i sami znaju da će se razbježati u različitim pravcima ako im se nešto ne svidi.
Intimni odnosi bez sklapanja braka uvijek označavaju međusobno nepovjerenje. Partneri unaprijed spremaju odstupnicu, ali pritom već žure da se naslade tjelesnom bliskošću. To je još ispoljavanje sumnje. Sumnja je očigledan znak neznanja i pravilno se izražava rečenicom: "A šta ako ne uspije? Šta ako me on (ona) ostavi?" Ovakvo neznanje znači da "njihove" duše još uvijek nisu postale jedinstvene, premda "oni" već žele da se sliju u jedno tijelo. Sumnja predstavlja izraz unutrašnjih nejasnih osjećanja, nesigurnosti.
Sveštenik Dimitrije Šiškin ističe da ako je riječ o crkvenom stavu, kod svetitelja Vasilija Velikog postoji pravilo u skladu s kojim čovjek koji je predstavljao uzrok razaranja sopstvene porodice, više ne može da stupi u brak pošto je pogazio i nije sačuvao ono što mu je Bog povjerio. I svetitelj Vasilije govori izvanredne riječi o tome da bludni saživot 'nije brak i nije čak ni početak braka', upravo zato što je bezakonje. Tako da bez obzira na to kako ko hoće da tumači, brak je upravo zakoniti saživot muškarca i žene u skladu s pravilima crkvenog uređenja života.