Jalovište u Mojkovcu, označeno kao najveća ekološka prijetnja u Crnoj Gori, na putu je da postane gradski park ili golf igralište
Jalovište je površine 19 hektara i na samoj je obali Tare.
Predstavnik lokalnog ekološkog društva Vlatko Rakočević rekao je agenciji Beta da je uveliko odmakao postupak prečišćavanja mulja u jalovištu i da će druga faza biti završena do kraja novembra.
Riječ je o postupku takozvane soldifikacije, a to je skidanje debljeg sloja jalovišnog mulja i miješanje sa krečom, nakon čega se taj materijal vraća na površinu jalovišta. Tako se neutralizuju vrlo otrovne materije u jalovišnom sadržaju i stvara se nepropusni sloj na koji se, zatim, nanosi sloj šljunka, debljine 30 centimetara. Na šljunak se, na kraju, sipa humus, iste debljine.
Kad cio postupak bude završen, a to se očekuje 2010. godine, rudničko jalovište će biti "izliječeno" od materija od kojih su neke kancerogene.
Rakočević navodi da, kad sanacija jalovišta bude završena, postoje dvije mogućnosti valorizacije te lokacije. Jedna je da se podigne gradski park, a druga da se na toj površini izgradi teren za golf. To bi, po riječima Rakočevića, bilo veoma pogodno, s obzirom na to da je cijela površina na samoj obali Tare.
Sanacija rudničkog jalovišta u Mojkovcu povjerena je českoj firmi "Vodni strojen", a prema sadašnjim računicama, projekat će koštati oko 11 miliona evra. Većim dijelom, ozdravljenje jalovišta finansira Vlada Crne Gore, a pomoć su pružile i vlade Česke i Holandije.
Jalovište u Mojkovcu je najveća i najopasnija ekološka "crna tačka" u Crnoj Gori. Procjenjuje se da jalovište sadrži oko dva miliona kubnih metara odložene rudničke jalovine.
Jalovište je branom odvojeno od Tare, a obloženo je i specijalnom plastikom da zatrovana voda ne bi prodirala u dubinu zemljišta. Međutim, isparenja vode u jalovištu i prašina sa isušene površine, postali su vrlo opasni po zdravlje Mojkovčana.
Prema ocjeni Hemijskog instituta "Boris Kidrič" u Ljubljani, mulj u jalovištu je "veoma kontaminiran teškim metalima, prvenstveno olovom i cinkom". U jalovišnom mulju ima i žive, kadmijuma, antimona, nikla, cijanida, fenola, arsena i drugih elemenata.
Ljekari su odavno upozorili da se u Mojkovcu povećava broj oboljelih od raka. Prema podacima doktora Milivoja Bogavca, od 1990. do 2000. godine broj oboljenja od kancera u Mojkovcu uvećan je 10 puta.
Prije skoro dvije decenije, stručni tim iz Ženeve je konstatovao da rudničko jalovište u Mojkovcu treba trajno sanirati. U zimu 1993. godine dogodio se ekološki incident, kada se deo jalovišnog otpada našao u Tari, rijeci koja je proglašena svjetskom prirodnom baštinom i koja nosi zvučni naziv "suza Evrope".
Rudnik olova i cinka u Mojkovcu radio je još u srednjem vijeku. U vrijeme kada je država Raška obuhvatala i to područje, njen kralj Uroš je u Mojkovcu kovao svoj novac. Otuda i ime grada koji se nekada zvao Brskovo.
Mojkovački rudnik je ponovo otvoren 1976. godine i radio je do 1991. godine.
(Beta-Ecotopia)