Profesor makroekonomije Milenko Popović u razgovoru za Vijesti rekao je da Crna Gora treba da strahuje od bankrota. On smatra I da Crna Gora izlaz treba da traži okretanjem istoku.
Na pitanje treba li Crna Gora da strahuje od bankrota on je odgovorio potvrdno, objasnivši da je problem u tome što država nema svoju sopstvenu monetarnu politiku “koja joj kao maloj zemlji ne bi bila od koristi i da je ima”.
“Crna Gora je već sa početkom krize trebalo da strahuje od tog scenarija, bez obzira što je nivo javnog duga tada bio vrlo mali. U ovakvoj ekonomiji je nemoguće održati, ne samo rast, nego i bazičnu makroekonomsku stabilnost bez stranih investicija. Kada one presahnu, a to se dešava upravo u vrijeme krize, onda se agregatna tražnja i nivo proizvodnje jedino mogu podržati preko zaduživanja javnog sektora. Uz to, država finansira i niz bazičnih djelatnosti pa se i zato kada dođe do krize mora zaduživati”, objasnio je Popović.
On je dodao da finansiranje bazičnih djelatnosti nije problem kada se ima posla sa klasičnim poslovnim ciklusom, ali jeste kada se ima posla sa dubokim strukturnim poremećajem koji je aktuelan sada.
“Taj poremećaj pad privredne aktivnosti čini dubokim i dugim, a koji ovu krizu čini sličnom onoj iz 1929. Drugim riječima, kapacitet ekspanzivne fiskalne politike je vremenski ograničen i brzo dosegne limit, odnosno, brzo se dosegne nivo duga koji fiskalnu politiku čini neupotrebljivom i čak opasnom. U takvim uslovima male ekonomije, pošto su osjetljivije u odnosu na spoljne šokove, posebno brzo dosežu taj limit i brzo doguraju od malog do relativno nepodnošljivog nivoa javnog duga. To sam već nakon prve godine krize predviđao i to je sada na djelu”, rekao je Popović u razgovoru za Vijesti.
On je dodao da bi mogući izlaz za Crnu Goru morao ići u dva pravca. Jedan je okretanje istoku.
“Prvo, pošto se međunarodni finansijski sistem u eri globalizacije de fakto dramatično promijenio tako da se slobodni i jeftini novac nalaze na istoku (Kina, ostale azijske zemlje, Turska, zemlje izvoznice nafte...), za početak bi se trebalo jače okrenuti ka tim zemljama. To ne samo u namicanju novca za važne projekte koji bi pored održavanja nivoa aktivnosti trebalo da stvore preduslove za budući razvoj, već i u pogledu tokova trgovine. Tu mislim na novac koji bi bio usmjeren na strateški važne privredne projelate, ne na javnu potrošnju”, rekao je Popović.
Kao drugu opciju on vidi rad na izgradnji novog modela rasta i razvoja koji ne bi bio toliko osjetljiv na spoljne šokove.
“Koji bi istovremeno generirao veće stope rasta ekonomije, brži razvoj svih krucijalno važnih aktivnosti, čiji se učinci ne mogu prometati i valorizovati preko tržišta”, zaključio je Popović.