Bivši radnici i povjerioci fabrike "Radoje Dakić" u srijedu će, okupljanjem ispred zgrade Vlade, obilježiti 26 godina od protestnih mitinga, kada su tražili povećanje plata, zimnicu i rasterećenje privrede.
Predsjednik Koordinacionog odbora fabrike, Milan Vukčević, rekao je da je protestu radnika 7. i 8. oktobra 1988. godine ispred zgrade Skupštine prethodio radnički zbor.
On je podsjetio da se tada okupilo oko pet hiljada radnika i studenata.
"Tadašnji zahtjevi su se odnosili na podnošenje ostavki svih one koje je društvo prozvalo. Zahtjev je bio da se na vanrednoj sjednici pozove rukovodstvo Elektroprivrede (EPCG) i traži njihova ostavka, posebno predsjednika poslovnog odbora”, podsjetio je Vukčević.
Zahtijevalo se i, kako je dodao, brzo rješavanje socio-ekonomskih problema u tadašnjoj Jugoslaviji, kao i da se ustanovi broj imigranata i ispita njihovo imovinsko stanje i uslovi pod kojima su primljeni u državu.
"Tražili smo povećanje ličnih dohodaka sa najmanjom stopom od 50 odsto, da se studentima poboljša ishrana i smještaj onako kako dolikuje studentu, da se smanji cijena upisa, a tražila se odgovornost i za rad Radio-televizije Crne Gore i lista Pobjeda", kazao je Vukčević.
On je saopštio da je svaka sličnost sa današnjim zahtjevima slučajna.
"U jednom trenutku se za mikrofonom pojavio i Miomir Mugoša sa predlogom da se ne razilazimo dok nam se ne ispune zahtjevi", podsjetio je Vukčević.
Nakon toga, kako je rekao, bilo je pitanje kada će se radnici ponovo okupiti, što se i desilo 9. januara 1989. godine, samo sa drugim akterima i zahtjevima.
"Većina tih ljudi je danas u vlasti i ambasadorskim i rukovodećim mjestima u Crnoj Gori. To su Aco Đukanović, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ljubiša Stanković, Milica Pejanović-Đurišić, Predrag Bulatović, Momir Bulatović”, kazao je Vukčević i dodao da su oni skinuli vlast, a ne radnici "Radoja Dakića".
Bivši radnici "Radoja Dakića" svake srijede održavaju mirne proteste ispred zgrade Vlade.
Oni od početka 2009. godine organizuju mirne proteste i traže hitno izvršenje sudskih presuda, na osnovu kojih im se duguje 30 miliona eura glavnice i preko 20 miliona zatezne kamate.
On je podsjetio da se tada okupilo oko pet hiljada radnika i studenata.
"Tadašnji zahtjevi su se odnosili na podnošenje ostavki svih one koje je društvo prozvalo. Zahtjev je bio da se na vanrednoj sjednici pozove rukovodstvo Elektroprivrede (EPCG) i traži njihova ostavka, posebno predsjednika poslovnog odbora”, podsjetio je Vukčević.
Zahtijevalo se i, kako je dodao, brzo rješavanje socio-ekonomskih problema u tadašnjoj Jugoslaviji, kao i da se ustanovi broj imigranata i ispita njihovo imovinsko stanje i uslovi pod kojima su primljeni u državu.
"Tražili smo povećanje ličnih dohodaka sa najmanjom stopom od 50 odsto, da se studentima poboljša ishrana i smještaj onako kako dolikuje studentu, da se smanji cijena upisa, a tražila se odgovornost i za rad Radio-televizije Crne Gore i lista Pobjeda", kazao je Vukčević.
On je saopštio da je svaka sličnost sa današnjim zahtjevima slučajna.
"U jednom trenutku se za mikrofonom pojavio i Miomir Mugoša sa predlogom da se ne razilazimo dok nam se ne ispune zahtjevi", podsjetio je Vukčević.
Nakon toga, kako je rekao, bilo je pitanje kada će se radnici ponovo okupiti, što se i desilo 9. januara 1989. godine, samo sa drugim akterima i zahtjevima.
"Većina tih ljudi je danas u vlasti i ambasadorskim i rukovodećim mjestima u Crnoj Gori. To su Aco Đukanović, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ljubiša Stanković, Milica Pejanović-Đurišić, Predrag Bulatović, Momir Bulatović”, kazao je Vukčević i dodao da su oni skinuli vlast, a ne radnici "Radoja Dakića".
Bivši radnici "Radoja Dakića" svake srijede održavaju mirne proteste ispred zgrade Vlade.
Oni od početka 2009. godine organizuju mirne proteste i traže hitno izvršenje sudskih presuda, na osnovu kojih im se duguje 30 miliona eura glavnice i preko 20 miliona zatezne kamate.