Crna Gora nominovala drevne bukove šume za upis na Listu svjetske baštine
Crna Gora će nominovati drevne bukove šume Nacionalnog parka „Biogradska gora“ za upis na UNESCO Listu svjetske baštine. Vlada je informaciju o nominaciji usvojila u četvrtak, a dokumentacija se, zajedno sa Italijom, Francuskom i Srbijom, finalizuje i biće predata do kraja januara 2026. godine, pišu Vijesti.
„Prašuma u Nacionalnom parku Biogradska gora, smještena u masivu Bjelasice, jedna je od posljednjih djevičanskih bukovih šuma u Evropi. Njen globalni značaj čine netaknuti ekološki procesi i bogati genetski resursi, ključni za razumijevanje evolucije bukve“, navodi se u Informaciji o nominaciji.
Crna Gora se pridružila međunarodnoj nominaciji „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“. Kao preduslov, njena Tentativna lista prirodnih i kulturnih dobara je prihvaćena, a dokumentacija proslijeđena UNESCO Centru.
Tri decenije čekanja
Nastojanja da Biogradska prašuma bude upisana na Listu svjetske baštine traju još od 90-ih godina. SR Jugoslavija je 1995. godine nominovala Nacionalni park, što je bio prvi predlog iz zemlje za Listu prirodnih dobara.
„Ekspertska misija UNESCO-a posjetila je Nacionalni park 29. aprila 1997. godine. Visoki predstavnici obišli su područje, dolinu rijeke Tare i kompletnu dokumentaciju. Prve zvanične podobnosti očekivali smo početkom juna, nakon što su eksperti obišli svih 36 nominovanih nacionalnih parkova u svijetu“, kazao je „Vijestima“ nekadašnji direktor NP Dragiša Dožić.
Proces je stagnirao, a prije 16 godina UNESCO je formirao Tentativnu listu potencijalnih kulturnih i prirodnih dobara. Biogradska gora je, podsjeća Dožić, u istoriji Crne Gore zaštićena još od 1878. godine, kada su moračka i rovačka plemena poklonila ovo područje knjazu Nikoli Petroviću, i ono postaje „knjažev zabran“ ili „Branik“.
„Biogradska gora“ postaje prvi nacionalni park u Crnoj Gori zvanično 1952. godine i danas je jedan od aduta turističke ponude sjevera.
Spriječena sječa
Tokom prošlog vijeka područje je bilo na meti drvoprerađivačkih preduzeća i investitora, ali su stručna javnost i naučnici uglavnom sačuvali prirodni dragulj.
„’Šipad’ iz Sarajeva 1934. godine obavljao je sječu šuma u Palješkoj gori, tik uz granicu Biogradske gore. Njihove ambicije spriječene su reakcijom naučnika i javnih ličnosti“, podsjeća Dožić. Slične prijetnje dolazile su i od KID „Vukman Kruščić“ iz Mojkovca i Fabrike celuloze i papira iz Ivangrada, kao i od elaborata Savezne komisije za sport i fizičku kulturu iz 1958. godine za izgradnju zimskog sportskog centra u Biogradskoj gori.
„Zaključak Akademskog savjeta FNRJ iz 1958. godine, koji je potpisao biolog Siniša Stanković, istakao je da su prašume u Biogradskoj gori i Perućici ‘velike prirodne vrijednosti, ne samo naše zemlje nego i cijele Evrope’. Eksploatacija bi donijela zanemarljivu materijalnu korist, a nepovratno uništila prirodne rijetkosti koje svjedoče o prošlosti biljnog pokrivača“, zaključuje Dožić.