Selo Ugao je na samoj granici sa Crnom Gorom i surovo je, ali i prelijepo.
Na samoj granici Srbije i Crne Gore smjestilo se selo Ugao, koje je nekada brojalo preko 100 kuća i preko 1.000 stanovnika. Danas je tu tek nekoliko stotina stanovnika koji nisu napustili svoje ognjište i koji se hrabro bore sa surovim uslovima. Zima ovdje traje nekada i po šest mjeseci, a upravo to područje Peštera je najhladnije u Srbiji. Prije 18 godina tu je izmjereno čak minus 40 stepeni.
"Mnogo mladih je u potrazi za boljim životom otišlo iz sela Ugao. Rasuli su se po inostranstvu, a jedino ako neko dođe preko ljeta kad su godišnji odmori. Ipak, ja sam se vratio na đedovinu jer volim selo i za mene nema ljepšeg mesta na svijetu od ovog. Ugao je na samoj granici sa Crnom Gorom, poslednje selo u Srbiji ili prvo zavisi kako se gleda", kaže za RINU mještanin Edževida Hukić.
Problemi za mještane Ugla su svakodnevica
On dodaje da, zbog ovakvog geografskog položaja, mještani koji se bave stočasrtvom imaju brojne adminstrativne probleme nakon podjele zajednice u dvije države. Većina imanja i pašnjaka mještanima se nalazi u Crnoj Gori, a kuće su u Srbiji stoga su prinuđeni dnevno i po nekoliko puta da pređu granicu, a samim tim rizikuju i da budu kažnjeni.
Pašnjaci im u Crnoj Gori, a kuće u Srbiji: Ovako žive ljudi u selu gdje navigacija dovodi putnike najčešće greškom
"To je ilegalni prelaz između dvije države, zabranjen je prelaz. Svako ko ima nameru od mještana da pređe, mora da uzme potvrdu iz SUP-a u Bijelom Polju ili u Sjenici i da najavi taj prelazak, u suprotnom svako rizikuje da plati visoke novčane kazne. Nerijetko se dešava da da navigacija ovuda navede turiste ka Crnoj Gori i onda to je zaista veliki problem, jer je to jako loš i nepristupačan teren. Do sada smo najčešće ovuda viđali njemačke tablice, kao i jedan kamper koji se jedva okrenuo sa tog puta", kaže Nedžad.
Iako je mještana sve manje, u selu Ugao još uvek radi četvorogodišnja osnovna škola koja je žila kucavica ovog udaljenog mjesta. Ono što je mještane tokom poslednjih dvadeset godina možda i najviše obradovalo jeste novi put, koji za njih i bukvalno znači prozor u svijet.
"Nije lako ovde živjeti, daleko je od svijeta i civilazicije. Ali, od kad je ovaj novi put urađen opet je malo drugačije. Imamo i ljude koji su odlučili da se vrate na svoju đedovinu. Ovdje priroda jeste prelijepa, vazduh je čist, a hrana domaća i zdrava, ali ipak je surovo. U jesen se opremimo drvima i hranom i rijetko ko od nas starih više silazi u grad bez prijeke potrebe. Nekada je bilo drugačije kada su sela bila puna, družilo se, a sada je jako malo ljudi", kaže Nusret Pjakić.
Ambulanta u Karajukića bunarima je spas za mještane
Ipak novi put predstavlja im spas takođe u teškim i nepredvidivim situacijama, Hitna pomoć sada stiže brže nego i ranije, takođe i vatrogascima bi bilo lakše. Ipak, mještani žele da ove dvije službe u njihovom mjestu imaju što manje posla.
"Moj rođak je prije nekog vremena bio loše, zvali smo Hitnu pomoć koja je zaista brzo stigla, ranije je po onom lošem putu za to trebalo mnogo više vremena. Što se tiče medicinske pomoći, imamo ambulantu u Karajukići bunarima, ona dobro radi i to je naš spas. Za sve što nam je potrebno oni su uvijek tu. Iako smo mnogo udaljeni i nalazimo se na samoj granici, znači nam kad znamo da su doktori tu blizu nas", ističu naši sagovornici.
Mališani uprkos surovim uslovima su redovni na nastavi
Nakon što završe četvorogodišnju osnovnu školu u selu Ugao, mališani nastavljaju svoje obrazovanje u obližnjim Karajukića bunarima. Na Pešterskoj visoravni živi oko 3.500 stanovnika, postoji jedna matična škola i šest isturenih odjeljenja, a nastavu pohađa sa sve predškolcima oko 300 djece.
Ono što je za svaku pohvalu jeste da mališani uprksom debelom minusu i jako teškim uslovima, skoro čitave zime su redovni na nastavi.
"Nastava se tokom surovih zima odvija normalno, nekada se jedino desi da prevoznici koji dovoze đake malo kasne zbog smrzavanja nafte u vozilima. Naši đaci su navikli na ove zimske uslove, toplo se obuku i ne smeta im zima. To su pravi borci od malih nogu. Ono što smo mi učinili jeste da je u školi renovirana stolarija, pa učenici borave u toplim prostorijama što je i najvažnije", poručio je Muzafer Bibić direktor Osnovne škole u selu Karajukića Bunari.
(RINA/MONDO/J.D.)