Na Crnogorskom primorju, u najvećoj letnjoj gužvi, sve više provalnika. Prvi ordiniraju po plažama, drugi obijaju automobile, a treći kuće.
Očigledno vješti provalnici i lopovi „šetači“ podijeljeni su u više kolona. Najviše ih je u kupaćim gaćicama i šortsevima duž kupališta od Igala do Bojane. S loptama i peškirima, obaveznim naočarima, izgledaju kao i drugi kupači, samo što njihova meta nije topla morska voda, već tašne, ženske i muške, koje bezbrižni turisti ostavljaju pored ležaljki. Pošto dobro snime „položaje“ koji ih interesuju, kreću u akciju dok su gosti u vodi. Izvježbanim pokretima, kao da se saginju da pokupe loptu, uzimaju torbu i začas su na parkinzima iza plaža gdje ih čekaju „vozači“. Drugi „ešelon“ čine obijači automobila. Rijetko da ih kradu, jer im policija brzo ulazi u trag. Obično lome leptir stakla, šoferšajbne i zadnja stakla automobila u kojima su prethodno „detektovali“ torbu, ili neki drugi predmet vrijedan žrtvovanja. Na meti su automobili koji su parkirani u parkovima i drugim zamračenim prostorima, gdje nema obezbjeđenja i gdje policija ređe zalazi. Tu su sve prisutniji obijači stanova, znatno ređe hotelskih soba, koje su dobro obezbjeđene. Sa „mapama“ grada domaći lopovi potpomognuti „kolegama“ sa strane (obično iz regiona) provaljuju u prizemne objekte, malo podalje od centra i usamljene vikendice uz obalu. Najčešće traže tašne, koje ih manje otkrivaju, ali i tehniku koja se lako nosi (laptop, foto-aparate, mobilne...). Vrebaju otvorena vrata na terasama i vrijeme kad su ukućani napolju. „Saldo“ provala je veliki, ali ne izostaju ni akcije policije. Nemalo je onih, naročito „povratnika“ (krali su lane, a tek dolijali ove sezone), koji su uhapšeni i kod kojih je pronađen dio ukradenih stvari. No, znatno je više onih koji izmaknu patrolama policije koje su na terenu, a kojima se svi slučajevi ne prijavljuju. Dežurni u centrima bezbjednosti duž primorja ističu da je kontrola i te kako pojačana na svim punktovima, apelujući na oštećene da prijave svaku krađu i provalu. Takođe upozoravaju turiste, ali i mještane da dobro čuvaju svoje stvari. To posebno važi za one objekte koji nisu pod video- nadzorom, ili nemaju „živo“ obezbjeđenje.