U optužnici kosovskog Tužilaštva navodi se da je okrivljeni doprinio krivičnim djelima, kao što su ubistvo, pljačka, premlaćivanje, zlostavljanje, hapšenje, tortura i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu.
Državljanin Crne Gore Ekrem Bajrović na Kosovu je osuđen na 12 godina zatvora za ratne zločine - ubistvo 15 albanskih civila u selu Starodvorane. Kosovski Apelacionu sud 30. juna potvrdio je takvu presudu Osnovnog suda u Prištini iz jula prošle godine, pokazuje odluka u koju “Vijesti” imaju uvid.
Bajrovićeva porodica, ali i advokati, kako su kazali “Vijestima”, za presudu su saznali iz tamošnjih medija, a nekoliko dana nakon njenog donošenja, dostavljena im je na albanskom jeziku. Kratko nakon toga dostavljen je i prevod. Bajrovićevo saslušanje pred Apelacionom sudom Kosova održano je krajem maja ove godine, naveli su.
Bajrovića je sud u Prištini proglasio krivim i osudio na 12 godina zatvora za ratne zločine nad civilnim stanovništvom u Istoku i okolnim selima 1998. i 1999. godine, na šta su se njegovi advokati žalili, a sada najavljuju i žalbu Vrhovnom sudu.
Oni su odbacili sve tačke žalbe koja je uložena na presudu Osnovnog suda u Prištini.
U optužnici kosovskog Tužilaštva navodi se da je Bajrović doprinio krivičnim djelima, kao što su ubistvo, pljačka, premlaćivanje, zlostavljanje, hapšenje, tortura i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu. Prema Tužilaštvu, on je bio dio srpskih policijskih i vojnih snaga koje su 8. maja 1999. godine ubile 15 albanskih civila u selu Starodvorane.
Bajrovićevi advokati Miloš Delević i Ljubomir Pantović u žalbi Apelacionom sudu naveli su da su njihovom klijentu povrijeđena prava. Tvrde da razlozi navedeni u obrazloženju odluke nisu jasni, što odluku čini nerazumljivom i nedopuštenom.
Tvrde i da je sud ignorisao svjedočenja koja nedvosmisleno dokazuju da Bajrović nije učestvovao u zločinima koji su počinjeni, a koji su mu stavljeni na teret, već u spašavanju civila.
Bajrović je pritvoren u kosovskom zatvoru od oktorbra 2022. godine. Još od tada, njegova porodica tražila je podršku i pomoć crnogorskih institucija jer, kako su tvrdili, to može doprinijeti oslobođenju prije donošenja pravosnažne presude.
Odbrana odbacivala optužbe, a sud žalbe
Bajrović, bivši službenik srpske policije, u posljednjem obraćanju sudu kazao je da “osjeća veliku sramotu što mora uopšte da se brani od ovih optužbi, jer se cio život trudio da živi časno i pošteno, te da je velika ljaga bačena na njegovo i ime njegove porodice”.
“Cio radni vijek kao policajcu mi je prošao u problemima. Bio sam u stalnom sukobu s pretpostavljenima, jer sam se trudio da pomognem i olakšam ljudima, gdje god da sam mogao. Ipak su to moje komšije, koji su poznavali mene, mog oca i moju porodicu”, kazao je Bajrović, aludirajući na albansko stanovništvo.
Ispričao je da je htio da im pomogne i tog dana kada su se dogodila ta “nesrećna ubistva”, te da su i svjedoci Tužilaštva o tome pričali.
On je kazao da je toga dana spasio Ahmeta Eljšanija i više članova porodice Kabaši koje je prepoznao jer su mu radili krov prije rata.
“Kada sam rukom pokazao njima da prođu, prošlo je i 100 ljudi s njima”, kazao je Bajrović.
Naveo je da je tačno da su toga dana ubijeni nedužni civili, ali da on nije učestvovao u tome, niti je ta ubistva vidio. Ispričao je da je za vrijeme kratkog boravka u Starodvoranu primijetio paravojne formacije, ljude koje do tada nije vidio, naoružane i maskirane. Prema riječima Bajrovića, njegov komandir je primijetio da on pomaže Albancima i vratio ga na punkt u Đurakovac, kako ne bi ušao u sukob s paravojskom.
“Zbog svega navedenog, a prije svega zbog moje čiste savjesti, ja sam ostao u Vitomirici dugo nakon povlačenja srpskih snaga. Iako sam bio policajac, nisam htio da napustim svoju kuću, jer sam svakoga mogao da pogledam u oči, ali na insistiranje i molbu moje majke i moje porodice, ja sam jula mjeseca 1999. otišao za Rožaje, a nakon toga za Bar”, kazao je on.
“Zločin se desio, ali on nije učestvovao”
U završnoj riječi Bajrovićeve odbrane, između ostalog, piše da ne osporavaju da se zločin desio, ali da on nije u njemu učestvovao, što “pokazuju svi dokazi i svjedoci”.
Osporili su i optužnicu, naglašavajući da ju je Tužilaštvo bez ikakvog osnova proširilo na vremenski okvir čitavog perioda rata na Kosovu - od 1998. do 1999. godine, iako se Bajroviću sudi za zločine koji su počinjeni tokom dva dana.
Žalili su se jer je tužilaštvo za svih 35 svjedoka dalo status oštećenih, iako neki od njih, kako tvrde, nijesu bili u Starodvoranu 7. i 8. maja te godine, te svjedocima koji nijesu ni govorili o zločinima u tom selu i koji nijesu ni pominjali Bajrovića, kao i onima koji su sami kazali da nijesu oštećeni.
“Od 35 svjedoka, koliko je saslušano u istrazi, 33 je saslušano nakon hapšenja Bajrovića. Samo dvojica svjedoka, Bajram Dautaj i Ismet Kikaj, su saslušani prije hapšenja i u tim izjavama oni nijednom riječju nisu pomenuli Bajrovića. Od 33 svjedoka saslušana poslije Ekremovog hapšenja, najveći broj njih je rekao da su samoinicijativno došli u policiju, jer su čuli preko medija da je uhapšen. Niko od njih nije dao prihvatljivo objašnjenje zašto ga nisu ranije prijavili, ako su već znali da je izvršio zločin”, piše u završnoj riječi.