Cijela Amerika, ali i svijet iščekuju važno obraćanje Donalda Trampa. Dječak po imenu Džošua Tramp, koga zafrkavaju zbog prezimena, pozvan kao gost.
Zid na granici sa Meksikom, migranti, Venecuela, Sirija, Sjeverna Koreja, odnosi u svijetu, pogotovo sa EU i Rusijom... ali i odnosi unutar SAD biće, očekuje se, ključne tačke najvažnijeg govora američkog predsjednika Donalda Trampa za nekoliko sati.
Tramp će govoriti pred kongresmenima, mada su trojica iz redova Demokratske stranke najavili da će ga bojkotovati zbog njegovog odnosa prema državnoj administraciji, a među pozvanim zvanicama je i 11-godišnji Džošua Tramp, koji u školi trpi zadirkivanje zbog svog prezimena.
"Dječak je zahvalan Prvoj dami i cijeloj porodici američkog predsjednika na podršci koju od njih dobija", objavili su članovi dječakove porodice.
Govor predsjednika SAD je jedan od ključnih godišnjih političkih događaja, jer se najavljuju krupne stvari i državna strategija po mnogim pitanjima.
A jedan od glavnih političkih problema u SAD je upravo Trampovo obećanje da će napraviti ogroman zid na granici sa Meksikom kako bi spriječio priliv imigranata, ali taj njegov plan nije naišao na odobravanje, štaviše izazvao je blokadu rada državne administracije punih 35 dana što je nezabiljeleženo u američkoj istoriji.
Ta blokada koja je trajala punih pet nedjelja koštala je SAD tri milijarde dolara! Otprilike polovinu novca koji Tramp traži za izgradnju Zida (5,7 milijardi dolara). Za vrijeme trajanja blokade državne administracije, čak 800.000 državnih službenika (iz raznih oblasti) nije primilo platu.
U međuvremenu, blokada je prekinuta, ali je Tramp oročio do 15. februara. Pitanje je da li će do tada uspjeti da "natjera" Kongres da dobije novac za Zid.
"Ogroman broj ljudi dolazi iz Meksika u namjeri da preplavi naše južne granice. Poslali smo dodatne vojne snage (da to spriječe). Napravićemo Živi zid ako bude potrebno. Trgovino ljudima, drogo, sve vrste kriminala - ODBIJTE! Da smo napravili pravi Zid, ovo ne bi ni bilo potrebno", glasi jedan od najnovijih tvitova američkog predsjednika.
Poznavaoci političkih prilika u Vašingtonu ističu da Tramp, za sada, neće povući posljednji potez, a to je da bez pristanka Kongresa sam prebaci novac iz budžeta na finansiranje izgradnje Zida, već da će demokratama dati još jednu šansu. Tačnije, da će, ako demokrate odbiju i ovu ponudu, odgovornost za blokadu državne administracije, zapravo, prebaciti u njihovo polje.
"On će reći narodu: 'Evo zašto nam je Zid potreban', ali će dodati: 'Dajem Kongresu još jednu šansu da djeluje'", navode obavešteni izvori.
Tramp bi mogao da, potpuno osnovano, proglasi neku vrstu vanrednog stanja, a to bi mu dalo mogućnost da se "igra budžetom", odnosno da preusmjeri novac iz budžeta za ispunjavanje svog cilja. Ali, navode isti izvori, Tramp bi više volio kada bi ova ideja dobila "zeleno svjetlo" u Kongresu i da potom on potpiše zakon.
Najavljeno da će Tramp u govoru pozvati na "američko jedinstvo", ali neposredno pred njegovo obraćanje dogodio se novi verbalni sukob sa istaknutim članom Demokratske stranke, senatorom iz Njujorka Čakom Šumerom, koji je žestoko kritikovao američkog predsjednika zbog unutrašnje politike, ocjenivši da se "Trampov sistem raspada".
Tramp mu je hitro odgovorio preko Twitter-a: "Vidim da Šumer već kritikuje moj govor, iako ga nije ni čuo. Mislim da je samo iznerviran što nije uspio da pobjedi u Senatu, iako je potrošio bogatsvo da to učini".
Naizgled je riječ o sukobu oko Zida, odnosno načina vođenja unutrašnje politike, ali očigledno je da su Americi nešto krupno dešava i da je takozvana "duboka država" (Deep state), a riječ je o terminu koji se upotrebljava za vašingtonski establišment koji, zapravo, svih ovih godina i decenija vuče konce, uznemirena Trampovim beskompromisnim stavovima i porukama. A mogao bi, boje se pojedini u SAD, da dovede i do potune istrage o napadu na kule Svjetskog trgovinskog centra 2001. godine.
Tramp je očigledno "nečiji igrač", a prema raznim teorijama, njega su u predsjedničkoj kampanji podržali uticajni američki vojni generali i drugi visoki oficiri, kojima je preko glave "Duboke države" i njenih brljotina i kriminalnih radnji. Tramp je, kao potpuni autsajder i uz veliku antikampanju u većini američkih medija, pogotovo Si-En-Ena (CNN), uspio da se domogne Bele kuće, izazvavši šok.
Dvogodišnji mandat Trampa kao predsjednika SAD je bio vrlo turbulentan, a on je pod svakodnevnom kritikom. Njegova biznis i konvencionalna politika izluđuje dio američke javnosti, ali i mnoge u vašingtonskom establišmentu, koji nastoje da mu "polome nogu" ili ga bar spaletu kad god im se ukaže prilika. Ali, za sada, nisu uspeli u tome.
Trampova ambicija ili ambicija onih čiju podršku ima jeste da "isuše vašingtonsku močvaru" (kako se u SAD naziva taj mutni establišment). Njegova stalna kritika obaveštajno-bezbjednosnih službi - CIA i FBI - koje se još "batrgaju", jasan je znak da Tramp u njima vidi instrumente pomenute "duboke države" (deep state), dakle njegovih najvećih neprijatelja.
Obje službe su debelo prekršile zakon, priznajući da je Tramp tokom predsjedničke kampanje bio prisluškivan u korist protivkandidatkinje Hilari Klinton. Za to još niko nije odgovarao u SAD.