U Crnoj Gori 70 odsto mladih kocka

  Od prvog januara 2019. godine, odlukom Vlade u Albaniji, zatvaraju se sve sportske kladionice i kockarnice u ovoj zemlji. Naime, albanski premijer Edi Rama uputio je ranije poruku članovima Parlamentarnog odbora za ekonomiju, gdje je naveo da će kladionice biti zatvorene 31. decembra 2018. godine i da, pritom, neće biti “online monopola”. Prema usvojenim odredbama u dopunama Zakona o igrama na sreću, zatvaraju se sva elektronska kazina, kojih sada ima u glavnim ulicama u gradovima u Albaniji, a biće dostupna samo u hotelima sa pet zvjezdica, koji se nalaze izvan urbanih područja.

Imajući u vidu da se, prema podacima ADP Zid iz Podgorice 70 odsto mladih u Crnoj Gori kocka, Vikend novine su pitale sugrađane kako komentarišu ovu odluku albanske vlade, a mišljenja su bila podijeljena.

Tako, Munevera Rujović smatra da je to odlična ideja s obzirom da kladionice, smatra ona, loše utiču na omladinu.

Sličnog je mišljenja i Ljubica Đurašković koja primjećuje da mladi danas zavise od odraslih.

Da u Podgorci ima kladionica “na svakom ćošku”, primjećuje i Radoje. Ipak on ne smatra da bi mjera koja je primjenjena u Albaniji bila djelotvorna.

Predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Predrag Sekulić kaže za Vikend novine da slične inicijative nijesu stizale na razmatranje ovog odbora, ali i on vjeruje da izmještanje kladionica iz gradskih centara ne bi riješilo problem zavisnosti od kockanja.

Komenatišući primjedbu građana da u Podgorici ima mnogo kladionica, on kaže da bi određenu kontrolu trebalo uvesti.

Takođe, član Odbora Filip Vuković vjeruje da mjere koje su preduzete u Albaniji ne bi imale efekata u Crnoj Gori.

Međutim, alarmantni podaci organizacije ADP Zid, koja se suzbijanjem bolesti zavisnosti od kockanja bavi od 2009. godine, ukazuju na to da bi određene mjere ipak trebalo preduzeti.

Naime, psihološkinja u savjetovalištu Entera, koja radi u sklopu ADP ZID, Maja Lješnjak ističe da se u Crnoj Gori kladi većina mladih, a oni koji im se obrate za pomoć, najčešće navode da su prvi put sa kockom stupile u kontakt sa sedam ili osam godina.

Psiholog Radmila Stupar Đurišić, pak, napominje da pažnju treba usmjeriti ka porodici, jer ona, u našem društvu, najčešće podržava kockanje.

“Kockanje kao ponašanje dolazi uz odobrenje porodice. To je u našem narodu podržavajuće ponašanje. Razumljivo je da ljudi ne podržavaju svoju djecu kada se oni kockaju i kada u tome gube, jer najveći dio ljudi koji kocka gubi. Ali podržavanje u okviru kockanja vidite po tome da porodica podržava kada on dobija. Porodica koja ne podržava kockanje i klađenje, neće podržati ni kada je osoba na dobitku. Kada dijete, mlada osoba ili otac donesu kući novac koji su dobili na kockanju, porodica koja ne podržava, neće prihvatiti taj novac. Insistiraće da taj novac ili vrati ili čak baci. To znači nepodržavanje kockanja”, objašnjava za Vikend novine Stupar-Đurišić.