Naša umjetnica Anja Radulović, koja je nedavno kolekcijom “Od bitke do mode” magistrirala u Torinu, učestvuje u izradi kostima za operu “Krunisanje Daria”, koja će premijerno biti izvedena 13. aprila u Teatro Regio u Torinu.
Nakon završenih studija slikarstva na Cetinju, u sklopu kojih je boravila i jedan semestar na Akademiji lepih umetnosti u Novom Sadu, Anja se opredijelila za master studije na Akademiji lijepih umjetnosti “Albertina” u Torinu, odsjek slikarstvo, dok je magistarski rad odbranila iz predmeta modni dizajn. U razgovoru za Mondo otkriva kako je oprobati se sa slikarskom diplomom u svijetu mode:
"U magistarskom radu, za čiju temu sam odabrala "Ratnički oklopi: od bitke do mode", povezala sam elemente slikarstva sa inspiracijom koju sam našla u istoriji evropskih ratničkih oklopa i u atmosferi bajki. Izučavanje teorije forme kroz medij slikarstva mi je pomogao i u rješavanju istih problema u novom polju interesovanja - modnom dizajnu. Smatram da sam dosadašnje znanje proširila na njegov primijenjeni dio, a rad u oblasti modnog dizajna obogatila za još jedan umjetnički izraz. Spojivši modni dizajn i slikarstvo, uspijevam da djelujem i trodimenzionalno i stvorim proizvod koji zadovoljava i umjetnički, i primjenjiv pristup kreiranju".
Baviš se tehnikom oslikavanja svojih crteža na finim materijalima. Uglavnom je apstrakcija sfera tvog interesovanja. Kako teče sami proces nastajanja jedne kreacije?
"Krećem od crteža, gdje određujem i pečat kolekciji, biram forme i spajam autfite, zatim biram boje i materijale, krojeve, dekoraciju... Onda kreće izrada, šivenje i oslikavanje pojedinačnih komada. Kod oslikavanih djelova trudim se da ispratim svoj način rada prisutan u slikarskom ateljeu, pa tako postaju dekoracija ili tekstura materijala na modelima. Nadam se da ću ubrzo moći i same forme sa crteža i slika da pretočim u forme modnih kreacija, da stvorim neobične i nesvakidašnje forme garderobe. Voljela bih da eksperimentišem, osim sa formama, i sa teksturom, i da manipulišem raznim tekstilima".
Pred tobom je novi izazov, ali ujedno i velika čast, u timu si koji radi kostime za Teatro Regio u Torinu. Možeš li nam pojasniti o čemu se, zapravo, radi?
"U pitanju je projekat koji traje dvije godine, koliko je potrebno da se pripremi kompletno scensko - muzicko djelo - opera. Mi, izabrani studenti Akademije, smo u saradnji sa režiserom odlučili koju ćemo ideju realizovati u skladu sa tekstom opere "Krunisanje Daria", po muzici Antonija Vivaldija. Ova se opera po prvi put izvodi u Teatro Regio u Torinu, pa je zbog toga rad na njenoj realizaciji zaista predstavljao izazov i odgovornost, ali i veliku želju da se opravdaju očekivanja. Tema "Krunusanje Daria" je borba za presto Persije, gdje se pojavljuju arhetipski junaci, a svaki od junaka smo morali pomno da izučimo kako bismo mu, na osnovu karaktera i mjesta u priči, kreirali kostim, jer će publika junake kroz tri čina prepoznavati upravo po kostimima. U toku su poslednje pripreme, a premijera je zakazana za 13. april. Iskustvo koje sam stekla je zapravo najveća nagrada kada se radi o ovakvom projektu. Po prvi put sam dobila mogućnost da radim u pozorištu i shvatim posao kostimografa, da budem dio ekipe koja dolazi do ideje, i pratim svaki korak razvoja realizacije iste".
Prošle godine si bila učesnica projekta “Paratissima” u Torinu, koji ima za cilj afirmaciju mladih talenata. Na tom performansu si se predstavila dijelom svoje kolekcije „Mikro“, a preuzela si na sebe i ulogu modela. Kakvo je tvoje viđenje performansa kao umjetničke forme?
"Performans mi je najinteresantniji onda kada je svojevrsna kritika društvenih pojava, izazvan političkim, ekonomskim, kulturološkim, tj. bilo kakvim nezadovoljstvom. Tako za svrhu ima ukazivanje na oboljele djelove našeg društva, i hitnost amputiranja istih. Akt umjetnika može da ošamari posmatrača, i natjera ga da promisli o određenom problemu, pa još i da izazove mučninu. Takođe, performans može imati i poetičniju stranu, pa vas intimniji čin umjetnika može navesti da drukčije sagledavate stvari".
Marina Abramović je naša svjetski priznata umjetnica performansa. Da li misliš da u Crnoj Gori postoji umjetnički osviješćena publika koja bi mogla ispratiti takav vid umjetničkog izražavanja?
"Postoji svakako. U našoj maloj Crnoj Gori postoji i tržište za sve potrebe, i postoji publika za sve potrebe. Tačno, sami po sebi tržišta ili publika su malobrojni, pa je tako i mali broj ljudi koji pokazuju interesovanje za performans. I dalje ga smatram novim izražajnim sredstvom, ali je sada i pogodno tle za njegov razvoj".
U Crnoj Gori vlada pravi trend šivenja svečanih haljina i vjenčanica, kreatori niču preko noći, a za cijenu se sve manje pita. Tvoje kreacije zahtijevaju sofisticiranu klijentelu. Da li si razmišljala o otvaranju modnog ateljea?
"Radim na ostvarenju davnašnje želje da imam i slikarski i modni atelje. Nastojaću da objedinim u određenom momentu slikarski pristup i primjenjivi koncept umjetničkog djela. Ne mogu da se odvojim od slikarstva, i ne želim zapravo, ono je prosto dio mene, dok sa druge strane modni dizajn mi dopušta da crteže ostvarujem trodimenzionalno. Kreiranje nosivih komada garderobe ili kostima doživljavam i skulptorski. Nakon što sam se upoznala sa raznim tehnikama modeliranja direktno na lutki, sa najrazličitijim vezovima i ukrašavanjem tekstila za revije visoke mode, modni dizajn vidim kao umjetničku formu koja se, u mom slučaju, dopunjuje sa slikarstvom. Želim da budem stvaralac koji će promijeniti pogled na način odijevanja, a samim tim i na doživljaj tijela, pogotovu ženskog. Mislim da se većina i zasitila aktuelnim trendom "pokaži sve šta imaš" ili "ne važi se ako se ne vidi". Vrijeme je da drugačija estetika preuzme ovaj trend, i da što više zaživi ulična moda koja je prisutna u svijetu mode, a kombinuje nespojive stilove, postajući tako i socijalno obilježje perioda u kojem živimo", zaključila je Radulović.
Autor: Ksenija Jauković
