Osmijeh slobode

Autor:

Čedomir Ljubo Čupić je čovjek koji se otvoreno smijao smrti. Čovjek čiji osmijeh je postao simbol prkosa.

Ni jedan osmijeh nije zaokupio pažnju svjetske javnosti kao što je prkosni odgovor narodnog heroja Čedomira Ljuba Čupića na okupatorsku smrtnu presudu 9. maja 1942. godine. Taj osmijeh ušao je u legende i čitanke, u najljepšu rodoljubivu poeziju i prozu, u pamćenje generacija.

Prkosni osmijeh crnogorskog Če Gevare na gubilištu ovjekovječen je fotografijom.

Ljubo Čupić je ostavio upečatljiv trag, cinično se nasmijavši svom dželatu u lice. Fotografija sa tim nevjerovatnim osmijehom obišla je svijet. 

Njegovom osmijehu su se divile generacije. Bez tog osmijeha udžbenici istorije bi nam bili siromašniji, mnogi ne bi znali kako se prkosi smrti i kako se neprijatelju treba nasmijati u lice.

O Ljubu je dosad napisano mnogo tekstova, mnogo stihova. I Miladin Šobić je u svojoj pjesmi opisao osmijeh Ljuba Čupića.

To je taj osmijeh što srećom zrači,
vjerom u bolje, u toplije sjutra
čujem đe kaže - sloboda na vidiku!
Ja je osjećam, i biće,
još malo pa će doći k'o bljesak munje u noći,
ja je osjećam i biće, sviće,
DRUGOVI SVIĆE!

Izvor: Youtube

Čedomir Ljubo Čupić (1913-1942) rođen je u Argentini, kao i još devetoro djece Sava i Stane Čupić Porijeklom je iz Zagarača. Potiče iz radničke porodice. Kad je izbio Prvi svjetski rat vratili su se na Kosovo, pa u Nikšić, gdje je Ljubo završio gimnaziju. Još kao gimnazijalac pripadao je skojevskoj organizaciji. Potom je studirao Pravni fakultet u Beogradu i priključio se ljevičarskom studentskom pokretu, a 1940. postao član KPJ. Učestvovao je u pripremi ustanka u Nikšiću i početkom jula 1941. pristupio partizanskoj četi provjerenih komunista i skojevaca. Prije julskog ustanka, sa jednim brojem komunista, izašao je iz grada. Postao je borac čete "Đuro Đaković", formirane od boraca koji su izašli iz Nikšića. Isticao se u borbama koje je ta jedinica vodila u okolini Nikšića, a to je došlo naročito do izražaja nakon formiranja udarnih bataljona (početkom marta 1942. godine).

U aprilu 1942. godine, u borbi na Kablenoj glavici kod Nikšića, pao je u ruke četnicima. U zatvoru je bio divljački mučen. Kao komunista i komesar čete imao je junačko držanje. Prkosio je okupatoru i njihovim slugama. Rodbini je poručio da ne pokušava da za njega traži milost kod okupatora i domaćih izdajnika. Kvislinzi u Nikšiću organizovali su javni proces grupi boraca i komunista. Na ovom procesu Ljubo je otvoreno podvrgao poruzi vijećnike tog sramnog suda. Njegove riječi su odzvanjale kao optužbe pa su organizatori procesa, na brzu ruku, donijeli odluku o smrtnim presudama. Mirno je saslušao smrtnu presudu, a poznat je i njegov prkosni osmijeh.

Maja 1942. godine izveden je na strelište ispod Trebjese kod Nikšića. I na strelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva. Kad su ga prvi rafali pogodili, stajao je uspravno i gordo dovikujući da će doći dani slobode.


Ljubo Čupić je strijeljan, ali nikad ubijen. Osmijeh legendarnog heroja nikad nije zaboravljen.

Zahvaljujući kameri italijanskog oficira u Nikšiću ovjekovječen je jedinstven herojski čin partizanskog komesara.

Osmijeh Ljuba Čupića koji je Karlo Ravnič ovjekovječio, taj inat i preziranje smrti, to veselo lice vezanog neobrijanog momka, za sva vremena je ostalo glasna poruka i pouka kako valja ''s besmrtnošću zborit''


Njegov prezrivi osmijeh nakon izricanja smrtne presude kamerom je nacistički oficir zabilježio radi propagande protiv popularnosti ustanika, ali je ta fotografija svijet obišla kao primjer kako se prkosi smrti i neprijatelj u lice prezire.

Istorijski fotodokument prkosnog osmijeha heroja Ljuba Čupića fašističkim egzekutorima ispred Pozorišta postao je glavni eksponat Zavičajnog muzeja u Nikšiću, u Dvorcu kralja Nikole, u kojem je prije rata bila gimnazija, a on đak u njoj.

Pogledajte galeriju fotografija



U Nikšiću, malobrojni preživjeli saborci legendarnih heroja Ljuba Čupića i Joke Baletić, kako to već godinama čine 9. maja, polažu  crvene ruže na nadgrobnu ploču tik uz ogradu nikšićkog groblja pored hrama Svetog Vasilija Ostroškog.

Pogledajte galeriju fotografija


U njegovoj Gropi u Donjem Zagaraču i danas sve podsjeća na njega. I spomen plaketa Udruženja boraca NOR-a Zagarač - Bandići, ustanovljena povodom 65-te godišnjice ustanka naroda Crne Gore i kuća u kojoj je živjela njegova porodica i nadahnute priče mještana o Ljubovoj porodici - ocu Savu, majci Stani, braći i sestrama.

Za narodnog heroja proglašen je jula 1953. godine.

Njegov osmijeh kojim je prkosio neprijatelju, nikad neće biti zaboravljen. Njegovom osmijehu diviće se generacije i generacije.

Pogledajte galeriju fotografija









Sve vijesti