Povodom ubistva vođe jednog od glavnih crnogorskih kriminalnih grupa Armina Muše Osmanagića, Dnevne novine podsjetile na sve „žestoke momce sa vrućeg asfalta“ iz Barakojih više nema.
U automobilu parkiranom pored ceste na petrovačkoj magistrali, prvi barski "žestoki momci” Vaso Pavićević i Jovo Vujičić nađeni su izrešetani u noći između 24. i 25. aprila 1996. godine. Time su i počeli otvoreni vatreni okršaji mafijaških klanova u ovom gradu, od kojih najveći broj nikada nije rasvijetljen, pišu Dnevne novine.
Podgorički dnevnik podsjeća da je kod Pavićevića u noći ubistva za pojasom nađen pištolj, koji nije imao vremena da upotrijebi. Za razliku od nekoliko prethodnih pokušaja njegove likvidacije, ubice su ovog puta bile sigurne. Od samog početka bilo je jasno da je djelo počnio profesionalac, a istraga ni do danas, 18 godina kasnije, nije mnogo odmakla. Slučaj se u policiji i dalje vodi pod "NN izvršiocem", a jedini dokaz koji je ostao je oko 60 čaura, koje forenzičari još čuvaju, navodi list.
Po jednoj verziji događaja, pri povratku iz Podgorice za Bar zaustavili su ih policajci u Virpazaru. I dalje se ne zna da li je to istina, niti ukoliko jeste, da li su to bili pravi policajci ili maskirani doušnici, pišu Dnevne novine podsjećajući da se sumnjalo i da je navodna policijaka patrola po njihovom propuštanju, zabranila dalji saobraćaj preko Petrovačke gore, kako bi ubicama raščistila put i omogućila im da saspu rafalnu paljbu. Odgovori na brojne sumnje porodice, policije i građana nikada nisu dobijeni...
Podgorički dnevnik podsjeća da je kod Pavićevića u noći ubistva za pojasom nađen pištolj, koji nije imao vremena da upotrijebi. Za razliku od nekoliko prethodnih pokušaja njegove likvidacije, ubice su ovog puta bile sigurne. Od samog početka bilo je jasno da je djelo počnio profesionalac, a istraga ni do danas, 18 godina kasnije, nije mnogo odmakla. Slučaj se u policiji i dalje vodi pod "NN izvršiocem", a jedini dokaz koji je ostao je oko 60 čaura, koje forenzičari još čuvaju, navodi list.
Po jednoj verziji događaja, pri povratku iz Podgorice za Bar zaustavili su ih policajci u Virpazaru. I dalje se ne zna da li je to istina, niti ukoliko jeste, da li su to bili pravi policajci ili maskirani doušnici, pišu Dnevne novine podsjećajući da se sumnjalo i da je navodna policijaka patrola po njihovom propuštanju, zabranila dalji saobraćaj preko Petrovačke gore, kako bi ubicama raščistila put i omogućila im da saspu rafalnu paljbu. Odgovori na brojne sumnje porodice, policije i građana nikada nisu dobijeni...
Dvostruko ubistvo sa kakvim se policija ranije nije susretala, povuklo je za sobom brojne likvidacije širom Crne Gore i regiona, a mahom su padale glave Pavićevićevog klana. Nerasvijetljena likvidacija Baranina Jugoslava Juga Vučinića u Beogradu 1997, Saše Labovića na Svetom Stefanu avgusta 2006. godine, Igora Ćosovića i Zorana Jovanovića iste godine u Beogradu, samo su neke od njih, pišu Dnevne novine.
List podsjeća da je u ljeto 2000. godine ubijen još jedan Pavićevićev prijatelj - Nikola Kriviokapić Komarac. Dugotrajni sudski postupak okončan je oslobađajućom presudom za Baranina Zorana Drešića, koji se sumnjičio da je počinio ovo djelo. Drešić je prije nekoliko godina u Britaniji osuđen na 24 godine zatvora zbog šverca kokaina.
Dnevne novine podsjećaju da uspješnog boksera "Mornara" ime Veselina Bujića dospjelo na stranice crne hronike.
Početkom devedesetih, ranjen je u nogu kod hotela "Topolica" U ljeto 1996, na obali u Sutomoru napadač kojeg je kasnije policija uhapsila, ispalio je više hitaca u njegov auto, a Bujićeva supruga, tada je ozbiljno povrijeđena. Meta rafalnog napada bio je i 2005. godine kada je teško povrijeđen. Na njega i njegovog prijatelja Mirsada Lukolića tada je pucano iz "lanće", koja je kasnije pronađena zapaljena na Sutormanu, pišu Dnevne novine.
Za većinu ranijih napada na Bujića sumnjičio se njegov sugrađanin Nikola Spasojević, za kojeg policija sada vjeruje da je blizak braći Darku i Dušku Šariću. Bujić je optuživan za dva ubistva u pokušaju, podstrekivanje na ubistvo u pokušaju i teško ubistvo u pokušaju, za koje je pravosnažno osuđen na 2,6 godina, navodi podgorički dnevnik.
Njegovi sinovi Šćepan i Ognjen krenuli su očevim stopana. Šćepan Bujić zanijemio jecrnogorsku javnost prije dvije godine, ubistvom braće Ljubomira i Dejana Gojačanina u bilijar klubu "OTTO", podsjećaju Dnevne novine.
Za dvostruko ubistvo koje ni sam ne poriče, starijem sinu Veska Bujića sudi se u Višem sudu u Podgorici, gdje je na jednom od pretresa upravo teško djetinjstvo povezivao sa svojim kriminogenim ponašanjem. Veselin Bujić je u svjedočenju na suđenju svom sinu preuzeo na sebe dio krivice, zbog teškog djetinjstva koje su njegova djeca imala.
Za napade na starijeg Bujića optužbe su najčešće padale na njegovog sugrađanina Nikolu Spasojevića. Prvi okršaj na barskim ulicama u kojem se on pominje dogodio se 3. marta 2002, kada je na njega oko 10.25 časova ispalj eno nekoliko hitaca naočigled brojnih prolaznika. Samo mjesec kasnije, nepoznati napadač je iz automatskog oružja ispalio 30-ak metaka na parkirani "golf IV" pored kojeg su bili Spasojević i Alen Peroćević. Povrijeđenih nije bilo, a "golf" je potpuno stradao. Već nakon par dana, na terasi porodične kuće u Ilinu, Spasojević je pogođen ispod oka hicem iz vatrenog oružja.
Na nišanu protivnika našao se i krajem 2003. goidne, kada je na njega, dok je bio u kolima sa društvom, ispaljeno dvadesetak hitaca u Ulici Jovana Tomaševića. Policija je ranije Spasojevića dovodila u vezu sa braćom Dragoslavom i Duškom Ivanović, u čijem društvu je bio Darkov i Duškov brat od strica Novica Šarić, kada je ubijen 11. aprila 2005. godine u Radanovićima, navode Dnevne novine.
Podgoriki dnevnik piše da su se Braća Ivanović ranije u policijskoj evidenciji vodili kao vođe jednog od barskih klanova čije su specijalnosti bile lihvarenje i šverc droge. Ovaj klan više ne postoji prema procjenama policije. Grupa je godinama bila u sukobu sa Sašom Boretom i Ljubom Bigovićem, ali i sa nedavno stradalim Aminom-Mušom Osmanagićem.
Krajem avgusta 2008. u stanu odbjeglog Rožajca Safeta Kalića, za kojim traga zbog sumnje daje oprao novac zarađen od droge, policija je uhapsila Spasojevića i još deset osoba, navodno zbog planiranja ubistva Veska Bujica. Oslobođeni su usled nedostatka dokaza.
Sreća je devedesetih pratila Baranina Gorana Anđelića zvanog Makaza, koji je do sada sedam puta ranjavan, uglavnom u svom gradu. Anđelić je prvi put bio meta 1990, kada je ranjen u pucnjavi kod nekadašnjeg hotela "Agava" a četiri godine nakon toga teško je ranjen u vatrenom obračunu u noćnom klubu "Torine" u Bečićima. Tek što se oporavio, Makaza je 1995. godine ponovo ranjen. Tokom 1996. godine, ime Gorana Anđelića na njega je pucano iz automatske puške kod barskog lokala "Monsinjor”, kada je pukim čudom izbjegao kišu metaka. U sledećem napadu nedaleko od ovog lokala, pogođen je sa nekoliko metaka.
Novi pokušaj likvidacije „Makaze“ uslijedio je 2000, na šetalištu kod barske marine, kada je sa još jednim mladićem ranjen. Uspio je da preživi i pokušaj ubistva 2008. godine kada je na putu od Starog Bara do naselja Pečurice, na njega ispaljeno nekoliko metaka.
Anđelić je bez povreda preživio i pucnjavu iznad gradske plaže u Baru, a bez povreda su tada prošli i njegovi prijatelji Ljubo Bigović i Milivoje Milović.
Dnevne novine odsjećaju da je na Bigovića je pucano 1999. godine u barskoj Marini, 2001. godine u Sutomoru i u aprilu 2003. godine kada mu je metak smrskao lijevo koljeno.Trenutno se nalazi u Istražnom zatvoru u Spužu, gdje sa još nekoliko optuženih za zločinačko udruživanje, čeka ishod suđenja za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, koji je ubijen 31. avgusta 2005. godine.
Devedesetih je na tapetu suprotnih kriminalnih grupa u ovom lučkom gradu bio i Alen Peročević koji dosije u policiji ima još od maloljetstva. Između ostalog, ovaj Baranin sumnjičio se da je sa Bojanom Martinovićem nanio teške povrede glave Momčilu Miliću. Nekoliko dana kasnije, i sam je bio meta napada maloljetnog V.B. Uhapšen je u policijskoj akciji suzbijanja krijumčarenja droge „zelena milja", ali je uz potpisivanje sporazuma o potpisivanju krivice pušten na slobodu.
Podgorički dnevnik podsjeća da je prošlog ljeta policija osujetila atentat na stradalog Luku Đurovića. Tri mjeseca kasnije pogino je u saobraćajnoj nesreći u Kotoru.
Kriminolog Velimir Rakočević za Dnevne novine kaže da je rivalitet između barskih kriminalnih grupa izražen zbog činjenice da suprotstavljene strane gotovo svaki teži konflikt rješavale oružjem kao argumentom.
"Mnogi od njih su bili vrlo ambiciozni delinkventi željni dokazivanja i ukoliko od suprotne strane dođu bilo kakva ograničenja, krvavi sukobi su neminovnost”, ispričao je Rakočević.
Iako ima određenih sličnosti sa kriminalnim aktivnostima iz devedesetih godina, Rakočević ističe da, ipak, postoje brojne razlike naročito u pripremi zločina, a posebno u načinu izvršenja i uklanjanju tragova i predmeta krivičnog djela.
"Nakon prvih naručenih ubistava u tim godinama pripadnici kriminalnih klanova preduzeli su brojne mjere opreza. Nosioci kriminalnih aktivnosti danas imaju naoružanu pratnju, brižljivo planiraju kretanje i slično. Razlika je i u tome što se danas za obračune koriste profesionalni timovi ubica, način izvršenja je specijalizovan do savršenstva, tragovi se uništavaju što bitno sužava mogućnosti otkrivanja, rasvjetljavanja i dokazivanja”, rekao je Rakočević podgoričkom dnevniku.