Interesovanje pojedinih roditelja za uspeh školarca svodi se na kratko pitanje: "Šta ima novo u školi?"
Suprotno tome, događa se da po povratku sa časova đaci "raportiraju” do najsitnijih detalja o provedenom danu.
"Nijedan od ovih načina nije pravi. Prvi može da obeshrabri, a drugi potpuno da iscrpi učenika", kaže za "Politiku" Ljiljana Filipović, psiholog i porodični terapeut.
Ona objašnjava da Interesovanje roditelja za đačke rezultate ne smije da nedostaje, niti da bude naporno. A napredovanje ili poteškoće u učenju najbolje se uočavaju ako je odnos između roditelja i nastavnika zasnovan na povjerenju i uvažavanju.
"Veoma je važno da eventualne nesuglasice sa predavačem i primjedbe na račun rada prosvetnih radnika mame i tate ne otkrivaju pred djecom. Nego da ih saopšte nastavniku lično. Zato postoje roditeljski sastanci i takozvana otvorena vrata u školama koji se ne smiju propuštati", kaže Filipovićeva.
Ocjene nisu pravi pokazatelj mogućnosti učenika, a posebno nije dovoljno saznati ih uvidom u elektronski dnevnik.
Razgovor sa nastavnicima i djecom je ključan da bi se otkrila darovitost, spoznala realna slika o sposobnostima đaka i preduprijedila neprijatna iznenađenja poput bežanja sa časova i sukoba sa vršnjacima.
"Mnogim đacima nedostaju radne navike. Ako nemaju svoju sobu, treba im obezbijediti kutak za izradu domaćeg zadatka i učenje. Televizija, Internet, igračke, sve što bi moglo okupirati dječju pažnju ne treba da im bude nadohvat ruke u radnom prostoru.
Valjalo bi povremeno provjeriti da li đaci stvarno uče ili ne, ali ne i zavirivati svaki čas i remetiti im koncentraciju.
Velika je greška što roditelji dozvoljavaju školarcima da domaće zadatke rade tek pošto se izigraju. Slobodno vrijeme bi trebalo da bude nagrada za uspješno završene školske obaveze", savjetuje Ljiljana Filipović.
(MONDO)