Postoje brojne prirodne "metode" za koje se tvrdi da mogu povećati vaše šanse da dobijete djevojčicu ili dječaka.
Tako, na primjer, prema Šetlesovom metodu, ako žena ima seksualni odnos neposredno pred ovulaciju, vjeruje se da će buduće novorođenče biti dječak: u genetskoj jednačini Y hromozom je manji tako da se pretpostavlja da spermatozoid koji nosi Y hromozom "pliva" brže i prvi stiže do jajne ćelije koju treba oploditi.
Sa druge strane, "plitka penetracija" prilikom snošaja povećava šanse da žena rodi djevojčicu, jer je prema Šetlesovom metodu, spermatozoid koji nosi X hromozom mnogo robustniji i zbog toga duže ostaje u životu u oporoj i nenaklonjenoj sredini koju predstavlja unutrašnjost vagine.
Ipak, nekoliko istraživanja bavilo se bez uspjeha testiranjem Šetlesove metode.
"Ne postoje dokazi da ženski i muški spermatozoidi 'plivaju' ka jajašcu različitom brzinom pa tako nema ni dokaza na na različite načine preživljavaju prolaz ka jajnoj ćeliji", izjavio je za časopis "Nju sajentist" urolog Alan Pejsi iz Šefilda u Engleskoj.
On je takođe potvrdio da, kao opšte pravilo, muškarci proizvode približno 50 odsto spermatozoida koji nose X hromozome i isto toliki procenat onih sa Y hromozomima - uz jedan mogući izuzetak: odnos procenata između muških i ženskih spertamozoida može se "skrenuti" ka "muškoj strani" ako se izlože uticaju visokog nivoa hemijskih supstanci koje menjaju sastav hormona ili radijaciji.
Čini se, takođe, da efekat donekle ublažava - očev prihod.
"Kad je partnerova zarada viša od 36.000 evra godišnje, odnos polova 'naginje' se ka sinovima", ustanovila jer Rukstalova".
Druga istraživanja su otkrila da muškarci čija su zanimanja "tipično muška" kao što su inženjeri raznih struka, imaju više sinova.
Rezultati raznih istraživanja pokazali su i da su žene koje za doručak jedu cerealije sklonije da na svijet donose dječake.
Profesorka Fiona Metjuz sa britanskog Univerziteta Ekseter, koja je rukovodila istraživanjem, izjavila je da su podaci slični onima koji su dobijeni posle istraživanja na životinjama.
Tako će, na primjer, ženke miševa u vrijeme izobilja hrane uglavnom kotiti mužjake dok su ženke sa niskim nivoom šećera u krvi sklonije da na svijet donose "djevojčice".
Jedna od mogućnosti je da visok nivo glukoze više ide u prilog preživljavanju muških nego ženskih embriona, što je već ranije bilo primijećeno.
Rezultati nekoliko nedavnih istraživanja podržavaju rezultate Metjuzove. Na primjer, žene koje se ugoje između prve i druge trudnoće sklonije su da rađaju dječake u narednim trudnoćama dok "mršavice" češće na svijet donose djevojčice.
Međutim, ništa od ovoga nije od velike pomoći roditeljima koji očajnički priželjkuju da im se rodi dijete željenog pola. Jer, iako se neki efekti mogu vidjeti na populacionom nivou, oni su ipak mali i gotovo zanemarljivi. Takođe, nije utvrđeno u kakvoj su uzajamnoj vezi svi ovi faktori.
"Na individualnom nivou, morate ipak prihvatiti logiku prirode i budete srećni što ste dobili bebu, bez obzira na pol", zaključio je profesor Alan Pejsi.
(FoNet)