U Minhenu u ponedjeljak počinje suđenje Džonu Demjanjuku, za pomoć pri ubistvu hiljada Jevreja u gasnim komorama tokom Drugog svjetskog rata
Ovo će najvjerovatnije biti posljednje veliko suđenje za nacističke ratne zločine.
Očekuje se da će 89-godišnjeg Ukrajinca Demjanjuka uvesti u sudnicu u Minhenu u invalidskim kolicima gdje se suočava sa optužnicom za pomoć pri ubistvu 27 900 Jevreja dok je bio čuvar u nacističkom logoru Sobiboru u okupiranoj Poljskoj u periodu između marta i septembra 1943. godine.
Ukoliko ga proglase krivim navjerovatnije ostatak života provešće u zatvoru, a ukoliko ga oslobode suočava se sa sudom druge vrste jer nema pasoš i ne želi ga nijedna zemlja.
Demjanjuk koji je deportovan iz SAD u maju nakon višedecenijske igre "mačke i miša" sa pravosuđem i koji je već osuđen u Izraelu na smrt, demantuje sve optužbe.
On čak odbacuje tvrdnje da je uopšte bio u Sobiboru, logoru u kome je u gasnim komorama ubijeno oko 250 000 muškaraca, žena i djece.
Tužilaštvo posjeduje identifikacionu kartu snaga SS-a sa njegovim imenom kao i nalog za premještaj iz Travnike, sadističkog kampa za obuku nacističkih stražara, u Sobibor.
Demjanjuk tvrdi da je bio vojnik Crvene armije i da su ga Nijemci uhapsili 1942. godine i prebacivali ge u različite logore za ratne zarobljenike. Nakon rata on se seli u SAD gdje je radio kao radnik u fabrici automobila u Ohaju.
"Mi osjećamo da moj otac nije nikada nikoga povrijedio i ne postoji nijedan dokaz koji govori da je on sve to učinio za šta ga terete", rekao je njegov sin Džon Demjanjuk mlađi Frans presu.
Demjanjukov advokat Ulrih Buš kaže da čak i ako se dokaže da je njegov klijent bio u Sobiboru mogao je tamo boraviti samo pod prinudom i ne može biti odgovoran za zločine koji su tamo počinjeni.
Sudovi u Izraelu i SAD već su utvrdili da Demjanjuk u to vrijeme jeste bio u Sobiboru.
Demjanjuk, koji u aprilu puni 90 godina, pati prema riječima svoje porodice, od velikog broja bolesti, uključujući infekciju krvi i oštećenja kostiju i vezan je za invalidska kolica.
Odbrana je tražila skraćenje suđenja, kao i da se održi iza zatvorenih vrata zbog njegove osjetljivosti na infekciju.
"Ako ga osude Demjanjuk ostaje iza rešetaka do kraja života", kaže Amerikanac Džonatan Drimer, glavni tužilac protiv Demjanjuka 2002. godine kada mu je ukinuto američko državljanstvo jer je lagao o svojoj ratnoj prošlosti.
"Predviđam dugu i ozbiljnu kaznu, međutim veće je pitanje šta će se sa njim desiti ako bude oslobođen, jer bez američkog državljanstva on nema gdje da ide. On je osoba bez države i to je veoma komplikovano", kaže Drimer.
Očekuje se da će veliki broj kotužilaca, većinom Holanđana, svjedočiti na suđenju.
Većina tih ljudi izgubila je članove svojih porodica u gasnim komorama u Sobiboru, koji je američka Kancelarija za specijalne istrage opisala "kao mjesto najbliže paklu od svih mjesta na planeti".
Međutim, ne postoji živi svjedoci koji su vidjeli Demjanjuka u logoru. Tužioci se moraju osloniti na ranija svjedočenja ljudi, koji su sada već pokojni.
"Sve što želim je pravda i ništa drugo", kaže Kurt Gutman, kome su nacisti ubili majku i brata u Sobiboru.
Demjanjuk je osuđen na smrt u Izraelu 1988. godine gdje su bivši logoraši rekli da su ga zvali "Ivan Grozni", jer je bio posebno sadistički nastrojen nacistički stražar koji je noževima udarao u gole logoraše dok su ih skupljali za gasnu komoru.
Za Efraima Zurofa, direktora Centra Simon Vizental, ovo suđenje predstavlja važan trenutak.
"On je najtraženiji nacistički zločinac, prvi na listi i mi ćemo konačno saznati njegovu tačnu ulogu u mašini za istrebljenje", rekao je Zurof Frans presu.
(Srna)