Kad novorođenče dođe u kuću, pojedini očevi se osjete zapostavljeno i nekako nađu u "drugom planu"
Da problem nije bezazlen, potvrđuje veliki broj razvoda upravo u prvim godinama braka.
Rođenje djeteta je najznačajniji događaj za svaku porodicu. Ipak, jedan broj partnera novog člana prihvata kao krunu ljubavi, dok se nekima događa da, baveći se novorođenim djetetom, zapostave međusobnu ljubav.
Lomovi u glavi
Dolaskom trećeg člana, djeteta koje "prijeti" da uzme ljubav majke, odnosno supruge - kod jednog broja muškaraca zna da izazove lomove u glavi, kaže za sajt Yumama specijaliste medicinske psihologije, Vlajko Panović.
"S pravom kažem lomove, zato što se nerijetko dešava da dolaskom djeteta na svijet očevi to na neki način 'prebacuju' svojoj ženi. Nekad je prebacivanje suptilno, kao na primjer: 'Da li me voliš sada, kad je došla beba', ili: 'Ti sad sigurno nećeš više da me voliš?!' U svakoj takvoj rečenici se krije dosta toga na šta žena treba da obrati pažnju. U pitanju je nezrela reakcija muškarca, koji dijete doživljava kao rivala."
No, ne bi trebalo da optužujemo nikoga. Prosto, to je jedan fenomen kod ljudi koji sebično žele da posjeduju partnera. To je odnos koji će, nažalost, da rezultira nečijim trpljenjem kasnije, i to vjerovatno žene, odnosno majke.
Strah od odbacivanja
Danas ima mnogo loše organizovanih porodica, koje do kasno noću ostaju budne, pa ujutru nemaju dovoljno "svježine" i vremena za svoje dijete.
Roditelji su isplanirali neko vrijeme za koje mališana treba da odvedu u obdanište... ali on, kao za inat baš tada hoće da piški ili kaki, ili mu se pije voda... Međutim, ništa tu nije upereno protiv roditelja, dijete samo teži da zadrži ritam koji njemu odgovara, a roditelji to doživljavaju kao ludilo, kao frku, nevaspitanje...
Sve ovo rezultira daljim pritiskom roditelja, a to je jedna od situacija koja može da kod djece dovede do reaktiviranja straha od odbacivanja.
Kada se stigne do obdaništa ili pkole, veoma je bitno poljubiti dijete i oprostiti se nježno i polako. U suprotnom djeca mogu traumatično da dožive razdvajanje, a kada odrastu postaju osobe koje teže da "posjeduju" druge ljude. Grčevito se drže za partnera, pa zato nije čudo da im se, kada se rodi njihovo dijete, reaktiviraju stari strahovi.
Osim toga, česte svađe u porodici, kada neko prijeti da će da napusti kuću, takođe reaktiviraju strahove od odvajanja.
Nažalost, danas je mnogo onih koji ne umiju da razgovaraju, već samo da se svađaju. Umjesto razgovora se galami, viče, vrišti, čak i fizički razračunava... što kod djece razvija, odnosno reaktivira strahove.
Gubitak apetita i depresija
Problematično odrastanje formira ličnost koja teži da posjeduje partnera. Ako u međuvremenu nisu razriješeni ti strahovi, ako osoba nije sazrela do nivoa da može da trpi odlaganje, da može da razumije, da racionalizuje, da nudi i prihvata kompromisna rješenja...
Takva osoba doživljava dolazak na svijet novog člana, iako potpuno svjesna da je to i njeno dijete, kao nekog ko otkida nešto što dotična osoba posjeduje.Takvo stanje može da se manifestuje i na tjelesnom nivou - gubitkom apetita i ulaskom u laku depresiju.
Balansiranje žene
Žena i u ovakvoj situaciji mora da balansira. To znači da uloži ogroman napor kako bi se prilagodila novoj situaciji, novoj ulozi i čovjeku kojeg je odabrala da živi sa njim.
Ona mora da se odrekne mnogo čega i da prihvati mnogo toga. Žena mora da prepozna problem i da razgovara sa svojim partnerom i posveti mu više pažnje.
(MONDO)