Način na koji pristupate vožnji govori mnogo o vašem karakteru, tvrde naučnici sa Kembridža
Posle iscrpnog istraživanja stručnjaci su izdvojili dvije najčešće "kategorije" vozača koje su nazvali "instrumentalisti" i "ekspresivci".
Oba "tipa" ljudi emotivno su vezana za svoj automobil, ali "instrumentalisti" svoja kola doživljavaju kao "živa bića" koja moraju da kontrolišu u svakom trenutku, dok ih "ekspresivci" doživljavaju kao praktično oruđe svakodnevice, koje služi da se obaveze lakše završe.
"Instrumentalisti", za razliku od "ekspresivaca", svojim automobilima često daju imena. Tolerišu i svoje i tuđe greške u saobraćaju i podsvjesno vjeruju da se prema kolima treba odnositi kao prema osobi. Emotivni su, ponekad melanholični, ali generalno gledano, dobri su prijatelji i pouzdani partneri.
"Ekspresivnim" tipovima automobil predstavlja alat pomoću kojeg istražuju svoj takmičarski duh, voze brzo gdje god put to dopušta i često biraju "jače mašine". Ovakvi ljudi teško pristaju na kompromis i ukoliko im zatražite automobil na pozajmicu, daće vam ga teška srca uz gunđanje i opširna uputstva kako da ga koristite. Racionalnost je njihova glavna odlika, ali umiju da vole, iako vam to nikada javno neće priznati, pišu "Večernje novosti".
Muškarci se izražavaju automobilom
Muškarci nerado govore o emocijama prema ženama, ali će zato o svom automobilu opširno pričati i prijateljima i partnerki. Stručnjaci tvrde da muškarci svijest o sebi lakše projektuju na objekte, pa česta pojava identifikovanja muškaraca sa njihovim četvorotočkašem predstavlja "produžetak" njihovog karaktera.
Zbog toga veliki broj njih mnogo voli svoje automobile i teže podnosi kvarove i oštećenja. Dame, sa druge strane, automobil doživljavaju ili kao statusni simbol ili kao sredstvo da lakše završe dnevne obaveze. Samo poneka će se prema automobilu odnositi kao prema živom biću, a ukoliko je to slučaj, stručnjaci tvrde da su takve dame usamljene.
Hrabri voze jednom rukom
Oko 60 odsto vozača vozi jednom rukom. Muškarci najčešće drugu ruku drže na mjenjaču, čak i ako voze automatik, dok žene uglavnom drže ruku spuštenu u krilu.
Prema mišljenju britanskog profesora Blejka, koji se bavi psihologijom vozača, vožnja jednom rukom upućuje na vještinu vladanja automobilom, što je najčešće i karakterna osobina vozača.
Ljudi koji voze sa obje ruke na volanu su nesigurni i plašljivi, teško prihvataju izazove i boje se "nepoznatog" terena. Potreban im je zaštitnik, "vođa" kroz život i veoma rijetko ćete ih čuti da izražavaju sopstveno mišljenje.
Žuto zaustavlja racionalne
Istraživanja pokazuju da će većina vozača prije proći nego zakočiti kada je na semaforu žuto svijetlo. U trenucima kada nešto treba odlučiti, čovjek više brine za osjećaj uspjeha i ponosa koji dobija zbog uspješnog prolaska kroz raskrsnicu, nego za bezbjednost.
Psiholozi objašnjavaju da je ležernost glavni uzrok takvog ponašanja i da vozači instinktivno takvom reakcijom žele da pokažu kako drže konce u svojim rukama. Tvrde, takođe, da su oni koji uvijek stanu kada je žuto svijetlo na semaforu, praktični tipovi, promišljeni, racionalni i stabilni. Nisu avanturisti i ne žele da rizikuju.
(MONDO)