Grupa forenzičara analizirala je mumificirano srce engleskog kralja Ričarda I, poznatijeg kao Ričard Lavlje srce
Ustanovili su da najživopisniji od svih engleskih vladara ipak nije umro od otrovne strijele.
Kada je 1199. čuveni engleski monarh ubijen, njegovo srce je balzamovano i sahranjeno odvojeno od ostatka njegovog tijela.
Stanje mumificiranog srca nije dozvolilo naučnicima da otkriju uzrok Ričardove smrti, ali su njihovi nalazi, objavljeni u časopisu "Scientific Reports", opovrgli teoriju po kojoj je srednjovjekovni kralj, čuven po svojoj neustrašivosti na bojnom polju, umro od uboda otrovne strijele.
Ričard I je zajedno sa francuskim kraljem Filipom II Avgustom i njemačkim carem Fridrihom Barbarosom poveo Treći krstaški rat protiv muslimanskog vođe Saladina.
Zanimljivo je da je Ričarda, kao dio vojske Fridriha Barbarose, 1189. u Raškoj u Nišu dočekao srpski vladar Stefan Nemanja.
Po povratku iz rata je zarobljen pa otkupljen od njemačkoh cara Henriha VI za 100.000 tadašnjih maraka, što je bio jednoipogodišnji prihod engleske krune.
Iako je formalno vladao Engleskom od 1189 - 1199, veći dio života proveo je u Francuskoj, gdje je imao porodičan posjed Vojvodstvo Akvitaniju, ali i Normandiju i Anžu.
Na svom tlu je ubijen tokom opsade jednog dvorca.
Nakon smrti, Ričardovo tijelo je rasparčano - što je bio uobičajeni postupak za pripadnike aristokratije u srednjem vijeku.
Njegova utroba pokopana je u Šalisu, blizu Limoža, u centralnoj Francuskoj, ostatak tijela u manastiru Fontevro koji se nalazi nešto sjevernije, a njegovo srce je balzamovano i sahranjeno u katedrali u Ruanu.
Ostaci njegovog srca - danas male gomile sivo-smeđeg praha, čuvani su u olovnoj kutiji koja je otkrivena tokom iskopina u 19. vijeku.
Biološka analiza koju je sproveo tim forenzičara i istoričara prvo je detaljno istraživanje Ričardovog srca.
Dr Filip Šarlije, forenzičar sa francuskog Univerziteta Remon Poenkare, izjavio je za BBC da je tim postupio na istovjetan način kao i pri obdukciji ekshumiranog tijela.
"Obavili smo mikroskopsko posmatranje, toksikološku kao i polensku analizu", kazao je dr Šarlije.
Srce je bilo u previše lošem stanju da bi stručnjaci mogli da utvrde tačan uzrok smrti kralja za kog većina istoričara vjeruje da je umro od gangrene ili septikemije kao posljedice ranjavanja.
Prema drugoj teoriji, Ričard I je umro od uboda strijele koja je prethodno bila natopljena otrovom.
Dr Šarlije je naveo da rezultati testova opovrgavaju ovu teoriju.
"Naše toksikološke analize nisu pokazale prisustvo arsenika ili nekog drugog metala. Nismo našli nijedan dokaz da je Ričard Lavlje srce bio otrovan", objasnio je on.
Zahvaljujući ovim analizama, forenzičari su saznali puno o srednjovjekovnim tehnikama balzamovanja.
"Biljke i začini koji su korišćeni u procesu balzamovanja su gotovo identični onima koji su upotrijebljeni za balzamovanje Isusovog tijela", kazao je Šarlije.
Stručnjaci su tokom analiza koristili vrlo mali dio Ričardovog srca.
"Željeli smo da ga sačuvamo za buduće generacije", objasnio je dr Šarlije, dodajući da ovdje nije riječ samo o uzorcima, već i o ljudskim ostacima koji zaslužuju da se s njima postupa s poštovanjem.
(Tanjug, foto: Beta/AP)