Predlog Kine za prekid rata stavlja Rusiju u nezavidnu poziciju.
Predsednik Rusije Vladimir Putin iznio je niz uslova za prekid rata. To je učinjeno u kontekstu mirovne konferencije u Švajcarskoj, na koju Rusija nije pozvana, a Kina je odbila saradnju. Uslovi koje je Putin naveo se mogu podijeliti u dva dijela.
Prvi dio uslova se odnosi na zaustavljanje vatre i početak pregovora. U tom paketu uslova ruski predsjednik zahtijeva da se ukrajinske snage povuku iz Donjecke, Luhanske, Hersonske i Zaporoške oblasti, čiju je aneksiju Ruska Federacija objavila u jesen 2022. godine. Spomenuo je da bi "nove granice Ruske Federacije" trebale biti utvrđene međunarodnim ugovorima, odnosno biti međunarodno priznate.
Drugi dio uslova su zahtjevi geopolitičkog karaktera. Prvi i ključan jeste da Ukrajina ne može biti članica NATO-a. Nadalje, tu su neutralan i nenuklearan status Ukrajine, "demilitarizacija" i "denacifikacija" zemlje. Vezano za ovo poslednje, Putin je spomenuo prava onih građana Ukrajine koji govore ruskim jezikom.
U svom govoru predsjednik Putin nekoliko je puta spomenuo kako je Ruska Federacija spremna na pregovore sa svim zemljama, posebno aludirajući na one evropske. Spomenuo je da se uslovi ne odnose na zamrzavanje sukoba, već na njegov potpuni prekid. Nakon Putinovog govora ministar Lavrov je izjavio kako će ovaj predlog veleposlanik preneti drugim zemljama.
Putin upozorio da će uslovi za Ukrajinu biti sve gori što rat bude duže trajao
Govorio je ruski predsjednik i o pregovorima koji su se odvijali u martu 2022. godine u Istanbulu. Spomenuo je da je Rusija tada bila spremna da se povuče iz Hersonske i Zaporoške oblasti u zamjenu za kopneni pristup Krimu preko ukrajinske teritorije. Prema njegovim riječima, Ukrajina je odbila takav prijedlog.
Sada je razlika ta što Moskva ta područja smatra teritorijem Ruske Federacije. Time je, vjeruje se, Putin htio da pokaže da će uslovi biti gori za Ukrajinu što rat bude duže trajao i što se duže budu odgađali novi pregovori.
Putin ne predlaže mirovne pregovore, kao ni Zelenski
Ovakva forma izlaska u javnost ruskog predsjednika nisu mirovni pregovori, kao što mirovni pregovori nisu ni pozivi ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog na povlačenje ruskih snaga na granice iz 1991. godine.
Objava tzv. formula mira nije ništa drugo nego iskazivanje stava predsjednika obje države. Budući da su u ovom trenutku uslovi koje jedni drugima postavljaju potpuno neprihvatljivi za drugu stranu, jasno je da njihovo ispunjavanje podrazumijeva vojni poraz jedne strane, što se ne može smatrati mirovnim pregovorima.
Jedina moguća formula za mir, odnosno "brzo primirje" jeste zaustaviti sukobe duž trenutne linije i početi pregovarati. To ni Ukrajina ni Rusija ne namjeravaju, čak se to i ne spominje kao opcija.
Ključan faktor je - Kina
Iako to izgleda kao u potpunosti neprihvatljiv plan ostvarenja mirovnih pregovora, Ukrajina bi time mogla Rusiju "baciti" u tešku diplomatsku igru. Ako bi Kijev predložio prekid vatre duž prve linije, a Zapad to podržao, Rusija bi morala za početak odustati od nastavka rata, kao i prisvajanja preostalih djelova oblasti. Treba se podsjetiti da tek Luhansku oblast, dakle jednu od četiri koje je Putin proglasio teritorijom Rusije, njegova vojska kontroliše u potpunosti.
Isto tako, Rusija bi teško pred Kinom i ostatkom globalnog juga mogla nastaviti rat. Odnosno, primirje na prvoj liniji fronta je u skladu s kineskim mirovnim planom, kao i zemalja koje je slijede. U tom slučaju nastavkom rata Rusija bi rizikovala da bude još izolovanija, a uz to bi vjerovatno podnosila pritiske najvećeg partnera - Kine.
Zapad mora da menja taktiku
Zasad sa Zapada nema znakova da su spremni pokrenuti takav manevar. Ukrajinski predsjednik je nekoliko puta ponovio svoj stav o prekidu rata, koji su javno podržali i zapadni lideri. Jasno je da se svaka strana nada vojnoj pobjedi i da će time nametnuti sve svoje uslove, ali ako ni jedna strana ne postigne tu odlučujuću pobjedu, jasno je i da će se morati "iscediti" kompromisi obje strane. U tom će slučaju mirovni sporazum malo nalikovati trenutnim službenim uslovima Moskve i Kijeva. Pitanje je samo kada će se to dogoditi i koliko ljudi još treba poginuti.
Osim toga, Kina bi u takvom scenariju trebala na neki način preuzeti ulogu "mirovnjaka" i pokazati smatra li zaista svoj predlog mirovnog sporazuma iskrenim činom.
Drugim riječima, Kina bi ili otvorenije morala podržati Rusiju u daljnjem sprovođenju njenih ciljeva u Ukrajini ili bi se morala držati onih stavova koje službeno proklamuje. Ukrajina i Zapad bi tako dvije sile naterali da usuglase svoje stavove i interese, što ne bi bilo nimalo jednostavno ni za Kinu ni za Rusiju.