Zone bez djece postale su izuzetno popularne poslednjih godina u ovoj zemlji. Stotine ovih zona se pojavilo, sa ciljem da se odraslima obezbijedi okruženje bez smetnji.
Za zemlju sa najnižom stopom nataliteta na svijetu - koja je potrošila stotine milijardi dolara pokušavajući da podstakne žene da više rađaju - ideja da se djeci zabrani pristup mjestima kao što su kafići i restorani može izgledati malo kontraproduktivno.
Ali u Južnoj Koreji, „zone bez djece" postale su izuzetno popularne poslednjih godina. Stotine ovih zona se pojavilo širom zemlje, sa ciljem da se odraslima obezbijedi okruženje bez smetnji. Postoji skoro 80 takvih zona samo na ostrvu Čedžu, prema lokalnom istraživačkom centru, i više od četiri stotine u ostatku zemlje.
Međutim, sada se preispituju odluke da se ograniči pristup djeci na toliko mjesta, što je podstaknuto zabrinutošću zbog rastućih demografskih problema u zemlji.
Pored najniže stope nataliteta na svijetu, stanovništo Južne Koreje je među onima koji najbrže stare, zbog čega su se pojavili i problemi u vezi sa finansiranjem penzija i zdravstvene zaštite sve većeg broja penzionera na osnovu prihoda od poreza koji zavisi od radnika kojih polako nestaje.
Prošle godine, stopa nataliteta Južne Koreje pala je na rekordno niskih 0,78 - ni upola od 2,1 koliko je potrebno za stabilnu populaciju. S obzirom na to da se mladi Južnokorejci već suočavaju sa višestrukim pritiscima - od ogromnih troškova nekretnina i dugih radnih nedelja do rastuće ekonomske nesigurnosti - kritičari kažu da je poslednje što zemlji treba još jedna stvar koja će naterati mlade da dvaput razmisle o zasnivanju porodice.
Vlada bi, ističu, to trebalo da zna bolje od bilo koga. Na kraju krajeva, potrošila je više od 200 milijardi dolara u proteklih 16 godina pokušavajući da podstakne više ljudi da imaju djecu. Kritičari sugerišu da, umjesto da baca više novca na problem, vlada treba da radi na promijeni stava društva prema mladima.
„Društvo se mora ponovo roditi"
S obzirom na to da ankete pokazuju da većina Južnokorejaca podržava zone bez djece, promjena tog načina razmišljanja neće biti laka. Ali postoje znaci da se mišljenja mogu promijeniti.
Poslednjih nedelja, otpor ovim zonama je dobio na zamahu zahvaljujući poslanici Jong Hje-in koja je, u znak protesta povodom obilježavanja Dana djeteta, odvela svog dvogodišnjeg sina u Narodnu skupštinu - gdje nije dozvoljeno dovoditi bebe.
„Svakodnevni život sa djecom nije lak", rekla je poslanicima. „Naše društvo mora da se ponovo rodi u društvo u kojem su uključena i djeca."
Ostrvo Čedžu - turistička atrakcija na južnom dijelu Korejskog poluostrva - nedavno je raspravljalo o prvom zakonu u zemlji koji ima za cilj da takve zone učini nelegalnim (iako ako bude usvojen, odnosio bi se samo na ostrvo). Ovaj potez pokrajinskih vlasti dolazi usred sve veće zabrinutosti da nametnute starosne granice (od strane brojnih smještaja) mogu naštetiti ostrvu koje zavisi od turizma.
Kritičari kažu da problem ide dublje od izgubljenih poslovnih prilika. Neki vide zone bez djece kao neopravdan čin starosne diskriminacije koji je u suprotnosti sa korejskim ustavom.
Nacionalna komisija za ljudska prava Koreje je 2017. godine ocijenila da zone u kojima je zabranjeno da borave djece krše pravo na jednakost i pozvala je preduzeća da prekinu tu praksu, što je bila prva zvanična izjava jedne državne institucije po tom pitanju. Komisija je citirala klauzulu 11 ustava, koja zabranjuje diskriminaciju na osnovu pola, vere ili društvenog statusa, i ukazala na konvenciju UN koja propisuje da „nijedno dijete ne treba da bude nepravedno tretirano po bilo kom osnovu".
Odluka je donijeta kao odgovor na peticiju oca troje djece koji sa njima nije mogao da uđe u italijanski restoran na Čedžu. Ali to nije pravno obavezujuće i kritičari kažu da stalna popularnost zona bez djece naglašava koliko će biti teško promijeniti način razmišljanja ljudi.