Odluka Vlade da ne pomogne MA i praktično ugasi nacionalnu avio kompaniju ovih dana izazvala je burne rekacije dijela javnosti. Pitanja je puno, ali se izdvaja ono koje se tiče 350 zaposlenih u toj kompaniji.
Prema najavama Vlade, jedan dio njih će raditi u novoj kompaniji koja bi uskoro trebalo da bude osnovana, a jedan dio će ostati bez posla.
Značaj MA za turizam u Crnoj Gori i njenu privredu u cjelini je neupitan, ali su to isto mislili i radnici brojnih državnih firmi koji su ostali bez posla proteklih tridesetak godina.
Crnogorska privreda je 1998. godine prema nekim procjenama bila vrijedna 4,5 milijarde tadašnjih dolara. Brojne uspješne državne kompanije doživjele su krah tokom ratnih zbivanja na našim prostorima, a onda je krenula i masovna privatizacija. Crna Gora je od devedesetih prodala preko 200 svojih preduzeća, a većina njih danas ne radi.
Nekadašnji ekonomski giganti i poznati crnogorski brendovi, od sjevera pa do juga države, uništeni su i nema izgleda da će ikada povratiti barem dio stare slave.
U Bijelom Polju nekada je radilo preko deset hiljada ljudi u privredi, a danas tek nekoliko stotina. Ugašen je čuveni "Vunko", fabrike obuće "Lenka" i "Mladost", industrija "IMAKO", "Prva petoljetka", "Bjelasica". U Kolašinu su, između ostalog, zatvoreni "Impregnacija drveta", "Eksport drvo", "Transportno" i najveća trgovačka mreža na sjeveru "Veletrgo – vina". U Mojkovcu je nestao "Vukman Kruščić" gdje je radilo hiljadu i po ljudi, rudnik olova i cinka "Brskovo", veliko trgovinsko preduzeće "Bojna njiva".
U Rožajama ne radi nijedno privatizovano preduzeće. Zatvoreni su drvno industrijski gigant "Gornji Ibar", trgovinsko preduzeće "Bisernica", fabrika dekorativnog papira "Dekor", fabrika mašinskih elemenata "Famod", autoprevozno preduzeće "Transervis", fabrika "Kristal".
U Andrijevici je zatvorena fabrika izolacionih materijala "Termovent", fabrika konditorskih proizvoda "Sokoštark", fabrika "Mermer", "Štamparija" i fabrika tapeta, pogon Polimkine kožne galanterije.
Proizvodnja je prekinuta u Rudniku mrkog uglja u Beranama, a 66 rudara ostalo je bez posla u aprilu ove godine. Na mjestu nekadašnje efabrike kože "Polinka" sada se nalazi trgovinski centar. Ovaj gigant prodat je za simboličnu sumu od hiljadu hiljada eura. Fabrika za protektiranje guma "Gumig" takođe ne postoji.
U pljevaljsku firmu "Velimir Jakić" stečaj je uveden u avgustu 2003. godine, kada je 598 radnika poslato na Biro rada.
U Podgorici su zatvoreni "Mljekara", "Radoje Dakić", "Duvanski kombinat", Industrija za proizvodnju građevinske stolarije „Marko Radović“, KAP,“19. decembar”. Na Cetinju su ugašeni "Obod" i "Košuta", više od hiljadu ljudi ostalo je bez posla, a obećana fabrika čokolade nikada nije otvorena.
U Herceg Novom su nestali "Prvoborac" kao i "Novi prvoborac", a 70 radnika je poslato na Biro rada. Lošom privatizacijom HTP "Boka" grad je ostao bez vrijednih hotela, a nekoliko stotina radnika bez posla. Jadransko brodogradilište likvidirano je 2015. godine, a nekoliko stotina radnika uzalud je pokušavalo da ostvari svoja prava.
U stečaju je ulcinjska "Solana" koja je nekada upošljavala više od 6 hiljada ljudi, dok danas radi njih oko 70.
Veliki industrijski centar nekada je bio Nikšić. Hiljade radnika ostalo je bez posla zatvaranjem ili privatizacijama "Pivare", "Autoprevoznog", HTP "Onogošta", Rudnika "Boksita", "Javorka", "Građevinskog preduzeća", "Željezare".
Ovo su samo neke od firmi koje su propale, a spisak na žalost nije konačan.