Očekivanje da Crna Gora postane članica NATO-a do sredine naredne godine je neutemeljeno, ocijenio je predsjednik Demokratske narodne partije, Milan Knežević.
Crnogorski premijer Milo Đukanović kazao je, u intervjuu ruskoj Televiziji Dožd, da Crna Gora može realno da očekuje da će do sredine naredne godine postati članica NATO-a.
„Ničim utemeljena projekcija Đukanovića o ulasku Crne Gore u NATO sredinom 2017. ne predstavlja ništa drugo do refleksno trućanje koje se može podvesti pod kategoriju `najljepše želje`“, saopštio je Knežević.
On je naveo da ne isključuje mogućnost da se Đukanović polovinom naredne godine nađe u nekom drugom okruženju, „preokupiran nekim drugim temama koje bi otvarao sa predsjednikom svog političkog savjeta“.
„Nakon što je svojom bezumnom i anticrnogorskom politikom srušio sve mostove saradnje i viševjekovnog prijateljstva sa Rusijom, Đukanović daje sebi za pravo da rusofobiju kao model ponašanja nametne kao obavezu svim političkim i društvenim činiocima“, kazao je Knežević.
Taj model, dodao je, podrazumijeva „histeričnu glorifikaciju NATO integracija i puzajuću spoljnu politiku u kojoj američka ambasadorka u stvari postaje neformalni gospodar Crne Gore“.
„Gotovo da zvuči veleizdajnički groteskno kad nas Đukanović optužuje da ugrožavamo crnogorsku nezavisnost, ako čitava Crna Gora zna da je marionetski režim potvrdio koliko je naša država nezavisna, kad je po nalogu američke ambasade brutalnom represijom razbio mirne demonstracije 17. oktobra“, saopštio je on.
Prema riječima Kneževića, izgleda da razlog za razbijanje protesta je u činjenici da američkoj ambasadorki nijesu odgovarala mirna okupljanja na kojima se pojavljuju slike sa likom Vladimira Putina, „a niko od prisutnih da se sjeti i uokviri Hilari Klinton“.
Kako je naveo, Đukanoviću nije smetao Putin 2006. godine kad je Rusija, odmah nakon Islanda, kao druga država na svijetu priznala rezultate referenduma, „kao ni stotine miliona eura ruskih investicija u Crnoj Gori. „Kao što mu nije smetalo da se neposredno posle referenduma šepuri po Moskvi, ali istovremeno plače i moli za još malo denjgi kako bi postavio na noge mladu crnogorsku državu“.
„Okružen poltronskom kamarilom koja je neprirodno bildovala njegov ego, Đukanović je umislio da će stvoriti ambijent u kojem će Rusi ulagati u Crnu Goru, a on od toga novca finansirati NATO kampanju, uvodeći pritom svaka dva mjeseca nove sankcije Rusiji“, naveo je Knežević.
Pošto Rusija, kako je rekao, nije prihvatila takav koncept Đukanovićevog „prijateljstva“, on se našao „iznenađen i uvrijeđen“.
„Za razliku od Đukanovića, mi smo i danas i 2006. imali isti stav prema Rusiji, pun poštovanja, prijateljstva i zahvalnosti što je kroz tri vijeka naših odnosa dominantno doprinijela da opstanemo kao narod. I zbilja nas čini ponosnim što naša politika i u Crnoj Gori i u Rusiji ima saveznike, što je i sam premijer nevoljno priznao“, saopštio je Knežević.
Zato, kazao je, imaju obavezu da Đukanoviću poruče da se ne zalijeće sa NATO prognozama. „Jer ulazak Crne Gore u NATO bez prethodno organizovanog referenduma ne bi bio obavezujući, i trajao bi koliko i mačku svatovi, pošto bi prvom povoljnom prilikom poništili tu anticrnogorsku odluku“.
„I da ne bude zabune, ovo nema veze sa Rusijom, ovo je isključivo crnogorsko pitanje, a na Crnu Goru imamo pravo makar koliko američka ambasadorka, i spremni smo svim raspoloživim demokratskim sredstvima da branimo ovo pravo“, saopštio je Knežević.
(kraj) boj/isf