U ataru sela Đake na turskom groblju u blizini Đavolje varoši, koje je staro nekoliko stotina godina, više ljudi je videlo čudnu svijetlost.
Stariji mještani kažu da je na takvim mjestima zakopano zlato i da svjetlost ne mogu da vide svi, već samo "odabrani". Stručnjaci pak tvrde da zlata nema, a povremena svjetlost potiče od fosfora, piše "Glas".
Jedan od očevidaca Milan Milenković (59), čija se kuća nalazi na nekoliko stotina metara od turskog groblja, tvrdi da je svjetlost bila toliko jaka da je mislio da je u pitanju far od kamiona.
"Prije pet, šest godina pravili smo put ka našim kućama, koji se odvaja od puta za Đavolju varoš baš kod turskog groblja.
Kamioni su preko dana dovozili šoder za nasipanje puta. Već je pao mrak kada sam vidio svjetlost iz pravca groblja i čak u daljini se čuo zvuk motora. Mislio sam da je to još jedan kamion sa šoderom koji je zakasnio.
Međutim, poslije nekoliko minuta svjetlost je nastala, a ni zvuk se više nije čuo. Kamion naravno nije došao te večeri, a nije ni sutra-objašnjava Milan ne upuštajući se u odgonetanje kakvu je to svjetlost vidio na groblju.
Njegov rođak Milisav Milenković koji godinama živi u Beogradu, prisjeća se da su mu o čudnoj svjetlosti na turskom groblju pričali roditelji i brat Mirko koji živi u Kuršumliji.
"Ja, nikada nisam vidio svijetlost, ali su mi otac i majka pričali da su nekoliko puta, kada su prečicom noću vraćali iz vodenice, vidjeli svjetlost na groblju. Sličnu priču mi je ispričao i brat Mirko, koji je jednom prilikom dolazeći kasno noću u selo sa ženom primetio neko svjetlucanje sa turskog groblja", kaže Milisav.
Sa čudnom svjetlošću na groblju susreo se i diplomirani turizmolog i veliki poznavalac istorije i običaja ovog kraja, Radovan Tanasković, koji priprema knjigu o selu Đake.
On kaže da je prije dvadesetak godina, prilikom svojih istraživanja, vidio svjetlost na turskom groblju kod zaseoka Milenkovići, i bio dovoljno hrabar da provjeri šta to svijetli.
"Svjetlost je dolazila iz jednog starog hrastovog panja i kada sam prišao, uočio sam da potiče sa mjesta koje je počelo da truli.
Odlomljena grana ili neka životinja je najvjerovatnije zakačila taj dio drveta, pa je spoljašnji dio truleži otpao, a unutrašnji dio je bio bjeličaste boje, i on je emitovao svjetlost", kaže Tanasković i pojašnjava da priča o zakopanom zlatu vjerovatno nije istinita mada su turska groblja najsigurnije mjesto ako je neko imao šta da zakopa, jer ih narod zaobilazi.
Stručnjaci takođe smatraju da legenda o zakopanom blagu na groblju nije istinita. Prema njihovom objašnjenju, svjetlost koja se povremeno vidi na ovakvim mjestima najvjerovatnije potiče od fosfora koji se nalazi u nekom obliku u pojedinim parazitskim vrstama gljiva, koje napadaju stara hrastova stabla i ono što narod naziva trulež je u stvari gljiva.
Najstarija stabla se uglavnom nalaze na tim grobljima jer su ih doseljenici, posle oslobođenja ovih krajeva 1878. godine, mrzeći Turke zaobilazili, pa otuda potiče ona narodna "prolazi kao pored turskog groblja".
(MONDO)