"Rasprostranjeni negativni mitovi o Balkanu i dalje opstaju", navodi se u članku objavljenom u akademskom časopisu Juropijan vju.
Ovo se navodi se u članku objavljenom u akademskom časopisu Juropijan vju (European View).
Profesor političke filozofije Asteris Huliaras u tekstu "Neuspjele države na Balkanu: sedam mitova" osporava, između ostalog, da je takozvana "balkanizacija" loša, da su ljudi na Balkanu posebno nasilni, da je mogućnost ulaska u EU jedina garancija mira i bezbjednosti, kao i da je Balkan homogen region.
On kao prvi mit navodi "Balkan je uvijek bio Balkan", prema kome je ovaj geografski pojam "uvijek bio ispunjen negativnim konotacijama nasilja, divljaštva, primitivizma - u mjeri za koju je teško naći paralelu u istoriji".
Termin "balkanizacija", koji obično podrazumijeva raspad većih političkih jedinica na manje međusobno zavađene države, poslije Prvog svjetskog rata dobio je negativne konotacije zbog navodne prijetnje međunarodnom poretku, stabilnosti i miru, navodi Huliaras.
Profesor Univerziteta na Peloponezu navodi da je Balkan opisivan i kao "Bure baruta Evrope" i citira nekadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila koji je rekao da "Balkan stvara više istorije nego što može da je potroši".
Početkom 1990-ih termin je postao još negativniji, budući da su mnogi na Zapadu vjerovali da je do raspada Jugoslavije došlo uslijed mržnje iz prošlosti, ali se riječ "Balkan" sada izbjegava i češće se koristi "Jugoistična Evropa", mada opstaje i "Zapadni Balkan".
Povodom mita "balkanizacija je loša stvar", Huliaras navodi da je "Balkan fragmentarniji nego ikada, ali su istovremeno, balkanske zemlje demokratičnije nego ikada prije".
Iako to nisu savršene demokratije, vlast se bira na uglavnom slobodnim i poštenim izborima, gubitnici priznaju poraz, a nacionalne manjine imaju prava zapisana u ustavima ili zvaničnim sporazumima.
"Balkanizacija i demokratizacija izgleda da idu zajedno", navodi autor i dodaje da za razliku od prošlosti, savremena balkanizacija izgleda da ne ugrožava ekonomiju, dok su granice u regionu otvorenije nego ikada prije.
"Izgled ulaska u EU usklađuje razlike u zakonima, standardima i valuti i, kao ishod, protok ideja, dobara i ljudi preko granica na Balkanu događa se neviđenom brzinom. Na određeni način, nacionalna fragmentacija je dalji motiv za inteziviranje političke i ekonomske integracije. Jer, vjerovatno prvi put od ranog perioda Otomanskog carstva, Balkan postaje zaista ujedinjen", navodi Huliaras.
Takođe je mit, kaže Huliaras, da poslije proglašenja nezavisnosti Kosova, na Balkanu nema više secesionističkih pokreta koji bi mogli dovesti do stvaranja nove države.
"I dalje postoje značajni i snažni zatijevi za promjenom granica", navodi autor i dodaje da predstavnici Republike Srpske često govore o referendumu o pripajanju Srbiji, dok je sličan zahtjev popularan i među bosanskim Hrvatima.
Slična inicijativa je moguća i među Albanicima u Makedoniji ili Srbima na sjeveru Kosova.
"Ipak, veći dio Balkana (uključujući srpsku vladu) i međunarodni faktori (uključujući SAD i EU) nisu naklonjeni daljoj promijeni granica. Izgleda da trenutna ravnoteža moći štiti status kvo", navodi Huliaras.
Govoreći o mitu "mamac članstva u EU održava Balkan stabilnim i mirnim", autor navodi da se stabilizacija Balkana smatra prevashodno odgovornošću Evropske unije, koja je u regionu prisutna više nego bilo gdje drugdje u svijetu.
Izgled članstva u EU značajno utiče na političke i ekonomske reforme, navodi autor, ali i dodaje da Unija nema jedinstvenu spoljnu politiku i da u Briselu "očigledno" postoji zamor od proširenja.
Huliaras zaključuje da "angažman Evrope nije dovoljan za održanje stabilnosti i podsticanje rasta na Zapadnom Balkanu" i dodaje da je potrebna i trajna posvećenost SAD, a trebalo bi da bude umiješana i Rusija.
"Naposljetku, lako je predvidjeti da će domaći politički akteri biti skloni da igraju na rivalitet Zapad-Rusija, kao što se događalo više puta u istoriji", ocijenio je grčki profesor.
Povodom mita "Balkan je posebno nasilan region", on navodi da ne postoje podaci koji ukazuju da su ljudi na Balkanu nasilniji od drugih ljudi i podsjeća na izvještaj UN iz 2008. koji pokazuje da je nivo zločina protiv ljudi i imovine - ubistva, pljačke, silovanja, provale i napadi - na Balkanu manji nego u Zapadnoj Evropi.
Huliaras poriče i mitove da je "Balkan homogen region" i da su "balkanske države isuviše male da osuguraju bezbedbonst i jamče ekonomski razvoj".
Tekst je izašao u novembarskom broju časopisa Juropijan vju koji izdaje Centar za evropske studije, tink-tenk organizacija Evropske narodne partije.
(Beta)