Najbolji teniser svih vremena priprema se za polufinale Australijan opena, ali kritičari Novaka Đokovića ni to ne mogu da poštuju.
Najbolji teniser svih vremena Novak Đoković savladao je Karlosa Alkaraza i stigao do polufinala Australijan opena, pa i dalje živi san o 11. tituli u Melburnu, odnosno 25. grend slem trofeju u najvećoj karijeri ikada. dok postoje oni koji smatraju da je Đoković sada već u konkurenciji za najboljeg sportistu svih vremena - jer je tenis prerastao - imao i onih koji pojašnjavaju da će tenis biti bolji kad se penzioniše jer je dosadan.
Ovakav stav je glasnije od drugih izrekao australijski novinar Sem Klenč, koji je u veoma opširnom tekstu izneo niz pogrešnih komentara na račun najboljeg srpskog sportiste. Stavljao je u prvi plan neatraktivnost njegove igre, hvalio Rodžera Federera i Rafaela Nadala koje je davno nadmašio, pominjao čak i teniserku Žastin Enan, svog omiljenog ragbistu, legendarnog NFL igrača...
Čekanje Novakove penzije!
"Kada Novak Đoković ode u penziju, verovatno sa oko 57 godina (pod pretpostavkom da se njegova nadljudska kolena i pluća do tada konačno degradiraju na nivo običnog smrtnika), neće mi nedostajati. Čak ni malo. I pokušavao sam da shvatim zašto. Ovaj momak je neosporno najbolji teniser svih vremena. Mogao je da odustane pre tri godine i isto toliko grend slem titula, već je rešio debatu. On radi stvari sa reketom koje prkose razumu i ponekad izgleda da krše zakone fizike.
Ovaj 37-godišnjak je u četvrtfinalu pobedio Karlosa Alkaraza u četiri seta kako bi održao svoj san o 11. tituli na Australijan openu i rekordnom 25. grend slemu. Trebalo bi da se osećam privilegovano dok gledam nekoga ko poseduje tako zadivljujući talenat. Đokovićevih nekoliko preostalih sezona trebalo bi da se oseća dragoceno. Zašto onda njegovo pojavljivanje na terenu izaziva sličnu reakciju kao, recimo, vađenje sudova iz mašine za pranje?", napisao je u svojoj kolumni za "news.com.au" australijski novinar.
I nije se zaustavio... "To nije osećaj pripadnosti, barem ne u potpunosti. Uvek sam više bio za Rodžera Federera umesto Rafaela Nadala, i prilično sam zamerio Špancu što je naizgled odgajan u nekoj tajnoj laboratoriji na Majorci sa jedinom svrhom da ga pobedi. Što se Nadal više približavao Federeru na grend slemovima, to je moje iracionalno (i da, potpuno nerazumno) mišljenje da je suštinski nepobediv na jednoj površini bilo nepravedno i da je skoro značilo varanje, postajalo sve više ukorenjeno.
Ali zaista mi nedostaje Nadal. Nedostaju mi te čudne male idiosinkrazije, kao što je njegovo odbijanje da stane na teren ili navika da vadi gaćice iz guze pre svakog servisa. Nedostaje mi pogled na taj jedinstveni, bujni forhend, sa njegovim karakterističnim udarcem. I koliko god da mi je to tada smetalo, sada mi nedostaje da gledam kako Nadal udara i muči Federera iz godine u godinu. Uvek je bio ubedljiv, taj sukob Federerove nedosledne gracioznosti i Nadalove grube odlučnosti, na način na koji Đokovićevo metronomsko savršenstvo nije", dodao je Klenč.
Australijski novinar je u svoj tekst ubacio još nekoliko potpuno subjektivnih detalja, kao i delove teksta napisanog pre skoro 20 godina. "Davne 2006. godine, Dejvid Foster Volas je objavio verovatno najvoljeniji sportski tekst, pod naslovom 'Rodžer Federer kao religijsko iskustvo'. Ovo je bilo na vrhuncu Federerove tada neviđene, imperijalne vladavine nad tenisom, pre nego što ga je Nadal (i na kraju Đoković) nadmašio. 'Federer pokazuje da su brzina i snaga današnje profesionalne igre samo njen kostur, a ne njeno meso', napisao je David i dodao: 'On je, u figurativnom i doslovnom smislu, ponovo otelovio muški tenis, i po prvi put u godinama, budućnost ove igre je nepredvidiva. Genijalnost se ne može ponoviti. Inspiracija je, međutim, zarazna i višestruka. Čak i samo videti, izbliza, moć i agresiju učinjene ranjivim na lepotu znači osećati se inspirisano i (na prolazan, smrtni način) pomireno'. Neki ljupki sentimentalni spisi. Kad bolje razmislim, verovatno bi vam bilo bolje da odete i pročitate Davidovo delo umesto ovog", dodao je novinar, kojem je sve ovo bio uvod u još brutalniju kritiku Novaka Đokovića.
Đoković je dosadan!
Dok je Dejvid Foster Volas poredio Federera sa drugim natprirodno nadarenim sportistima poput Majkla Džordana i Muhameda Alija, koji kao da iskrivljuju vreme i prostor oko sebe, Klenč je imao drugog favorita. "Najbliže poređenje, za mene, uvek je bio novozelandski ragbist Den Karter, koji je radio u usporenom snimku, a da mu nikada nije ponestalo vremena", napisao je Australijanac.
"Karter je slučajno najbolji strelac u istoriji ragbija, ali ono o čemu govorim ne bi bilo ništa manje tačno da je igrao samo jednu sezonu. Zaista postoji nešto kvazi-religiozno u svedočanstvu ovih čudaka prirode u toku, kao da su na drugom planu evolucije od nas ostalih. Đokovićeva dostignuća pripadaju istom razgovoru, ali iskustvo gledanja nije. On ima sve veštine i rekord bez premca da ih opravda, a ipak je nekako... Običan? Dosadan?", istakao je Klenč, čijim rečima je sve teže verovati nakon ovakvih komentara.
Dodaje se u tekstu da je Novak Đoković "dosadan" i neuporediv sa ostalim teniskim velikanima - iako čak ni autor ovih redova ne može da mu ospori da je najbolji svih vremena. Jednostavno, Australijanac tvrdi da Đoković ne donosi atraktivnost na teniski teren.
"Ako je, recimo, bekhend Žastin Enan bio poezija (a jeste), Đokovićev je osnovna, kompetentna, potpuno nemaštovita proza. Isto možete reći i za njegove udarce uopšte, i za njegovo kretanje na terenu, i za njegov servis, i za nemilosrdni način na koji mlati svoje protivnike. Sve je to izluđujuće efikasno i efektivno. Jednostavno nije baš zanimljivo. To, naravno, ne znači da je loš u tenisu. Niko na planeti nije, niti je ikada bio, bolji u tome od Đokovića. Ali njegova igra je trijumf funkcije nad formom bez premca, a to sportu oduzima magiju. Federerov tenis je bio van ovog sveta. Nadalov je bio neodoljiv. Gledanje Đokovića kako igra tenis može se osećati kao da gledate preko ramena posebno nemilosrdnog menadžera kompanije dok sastavlja tabele. Odlične su tabele! Pomogle su mu da zaradi sav novac koji se može zamisliti. Nisu zabavni", navodi Klenč.
Prema njegovim rečima, samo oni koji su Srbi ili imaju pogrešan teniski ukus mogu da navijaju za Novaka! "Čak i kada je gubio, Federer bi uradio možda pola tuceta stvari u svakom meču zbog kojih ste čujno dahtali. Možete da gledate Đokovića kako satima i satima vežba svoju posebnu marku savršenstva, izvodeći neverovatne udarce i skoro da ne pravi greške, a da se to nije desilo ni jednom. Klimaš glavom, plješćeš, priznaješ da je sve to prilično impresivno. Možda ćete navijati ako ste Srbin ili neko sumnjivog ukusa. Bez dahtanja, ipak. Ništa što uzdiže Đokovića u ono što je Volas opisivao", zaključio je novinar.
Đoković neće nedostajati!
Naravno, kako tekst odmiče, tako se u prvi plan ističe da autor ima i lični problem sa tim što je Novak Đoković najbolji teniser svih vremena. "I vidi, njegova ličnost ne pomaže. On je teniski Aron Rodžers: ponekad genijalan, ponekad provokativan, uvek prepun čudnih mišljenja. On je anti-vakser, kao što smo otkrili tokom kovida. Vernik u 'lekovitu vodu'. Njegova poslednja stvar je magnetni 'energetski disk' koji navodno pomaže kod upale stomaka. On je čudan momak, to ja kažem", navodi se u tekstu.
"Svakako, Đoković je dovoljno artikulisan i pronicljiv da nakon odigranih mečeva da prihvatljive izjave, ali imate osećaj da bi mu bolje odgovarao format podkasta, družeći se sa Džoom Roganom i šireći čudne zdravstvene teorije. Način na koji priča sa sobom između poena ili gleda na svoje trenere ili sve podstiče publiku da mu bude neprijatelj, kao da u potpunosti prihvata svoju ulogu negativca u stilu kečera u američkom rvanju. Postoji njegova sklonost da šepa ili pravi grimasu kada se tok meča kreće protiv njega, dok i dalje uspeva da juri i klizi nemilosrdno kao bilo koje drugo ljudsko biće u istoriji tenisa.
Nijedna od ovih osobina mu ne zarađuje mnogo simpatija od prosečnog obožavatelja. Tako da smo ostavljeni u neprijatnoj situaciji: Đoković je pobedio u borbi između Velike trojke, nadmašivši Nadala i Federera, ali ostaje daleko manje cenjen. Njegovo stalno pobeđivanje postalo je dosadno. I pošto je dostigao vrhunac svog sporta, on sada postaje prepreka njegovom uspehu.
Kada velikani dođu do kraja karijere, obično bismo se nadali da će nam dati još malo vremena, plašeći se neizbežnog penzionisanja. Želeli bismo da prkosi godinama i odloži kraj još malo. Ovde je upravo suprotno. Završili smo sa Đokovićem, zar ne? A kada ipak ode, prepustivši teren mlađim i intrigantnijim zvezdama, sport će biti bogatiji za to", navodi u tekstu australijski novinar. Ne treba ni isticati kakvu je reakciju izazvao ovaj tekst među navijačima najboljeg ikad.