Ko bi rekao da će tati i mami zaterbati pomoć baš sada! I to sa takvim “problemom“! Ipak, došlo je vreme da i mi njima odgovaramo na pitanja!
Poznat vam je taj osjećaj kada pokušavamo roditeljima da objasnimo kako se podešava mejl, kako se koristi Word ili se gasi prenos podataka na mobilnom. “Sine, zašto mi svijetli ovo E kod signala za mobilni?“. “Kako da aktiviram slanje slika preko poruke?“, “Ne mogu da izađem odavde, nešto sam pritisnula“, “Kompjuter mi se ugasio sam od sebe, nisam ništa dirala. I sad ne radi“...
Pošli ste kroz sve ovo, zar ne? I izgubili ste živce, je li tako? Naravno. Nije lako, ali treba da znate da je svaki napor koji rodielji ulože u razumijevanje korišćenja telefona, računara ili nekog drugog tehničkog uređaja veoma pozitivan znak. Zato, prije nego što počnete da kolutate očima kada vas sledeći put pozovu zbog tako nečega, sjetite se ovih par situacija:
- Kako su vas upravo roditelji učili da radite većinu toga što znate
- Sjetite se vremena kada ste mislili da oni sve mogu
- Sjetite se samo kakva su oni pitanja slušali od vas
- Sjetite se koliko je puta njih bilo sramota za vas
- Sjetite se ko je s vama prvi igrao Marija i učio da preskačete rupe
- Sjetite se da ćete i vi brže nego što mislite biti kao oni!
Zato, kada vas iz ovih razloga nazovu sledeći put - pomozite im, jer i oni sada sve češće čitaju vijesti preko telefona, prate rezultate tenisa i traže recepte za kuvanje. Uostalom, i mi zivkamo jedni druge kada nam treba pomoć, zar ne?
(Marko Čavić, MONDO)