… za koji vjerovatno nikad niste čuli, a kamo li vidjeli?
Ako volite zvuk motora i kad škripe gume (javi se, Bajaga!), onda će vam film "C'était un rendez-vous" ("Sastanak") svakako podići adrenalin i natjerati osmijeh na lice. U pitanju je kratak (ljubavni) dokumentarni film snimljen jednog jutra u Parizu.
Prije čitanja daljeg teksta, pogledajte film (slobodno pojačajte zvuk ili još bolje stavite slušalice):
I kako vam se svidjela ova osmominutna jurnjava na ljubavni sastanak?
"Sastanak" je snimljen 1976. godine jednog avgustovskog jutra dok je polovina Parižana spavala, a ostatak bio na morskim obalama Francuske. Postoje dva glavna junaka u filmu. Ne, to nisu vozač i njegova djevojka, već je u pitanju par automobila. Jedan je "mercedes 450SEL", na čiji prednji dio je bila montirana kamera, dok je zvuk pozajmljen od fantastičnog V12 motora "ferarija 275 GTB".
Oba automobila su bila vlasništvo režisera, glavnog glumca i vozača, Kloda Leluša. Po njegovim riječima, veliki "mercedes" je izabran zbog hidrauličnog ogibljenja, koji je omogućio da snimak sa kamere bude sa minimalno podrhtavanja. Takođe, i njegova motorčina zapremine 6,9 litara (!) je omogućila dobre kadrove uspavanog Pariza. Sa druge strane, kako zvuk Mercedesa svakako nije tako impresivan, Leluš je nakon snimanja slike, izvezao "ferarija" zbog zvuka i prozujao istom rutom, koja iznosi nešto više od 10,5 kilometara.
Zanimljivo je da su podatak da su korišćenja dva automobila otkrili sami gledaoci, zaljubljenici u automobile. Stvar je veoma jednostavna. U filmu se čuje prebacivanje u četvrti stepen prenosa, a 450SEL je imao samo tri brzine.
Takođe je ustanovljeno da Laluš nije išao 200 i kusur na sat, kao što je tvrdio, već je maksimalna brzina procijenjena na i dalje visokih 140 km/h. Bilo kako bilo, "Sastanak" je uspio u svojoj nameri.
Diže adrenalin i ostaje jedan od najboljih (i najozloglašenijih) automobilskih dokumentaraca svih vremena, koji i dan danas ima armiju fanova. Jedan od razloga popularnosti leži i u činjenici da je reditelj uhapšen odmah nakon premijere, film zabranjen, a sve kopije zaplijenjene.
A najljepše je zabranjeno voće, zar ne?
Evo i tačne Lelušove putanje:
(Autor teksta: Marko Tanasković)
