Nepotrebno zatezanje mišića na svakodnevnom nivou može da dovede do neuravnoteženosti trbušnih mišića. Šta to znači?
"Najzaposleniji" mišići u našem tijelu su trbušni. Uključeni su u skoro svaki naš pokret. Održavaju tijelo stabilnim i uravnoteženim, štite našu kičmu i obezbjeđuju da naši unutrašnji organi ostanu tamo gdje bi trebalo da budu. Određena zdravstvena stanja, pa čak i nepotrebno zatezanje mišića tokom svakodnevnog života, mogu da dovedu do neuravnoteženosti trbušnih mišića.
Vremenom, ovo može dovesti do stanja zvanog sindrom pješčanog sata - štetne promjene u strukturi trbušnog zida, što može prouzrokovati stvaranje vidljivog nabora na sredini abdomena. I ne samo to, već ova promjena može da ima i štetni efekat na unutrašnje organe i druge djelove tijela ako se ne liječi, napominje dr Adam Tejlor, profesor anatomije na Univerzitetu u Lankasteru.
Kada uvlačimo stomak, to uzrokuje da se naši ravni trbušni mišići (musculus rectus abdominis), takozvane "pločice" skupljaju. S obzirom na to da uglavnom skladištimo više masnog tkiva u donjem dijelu stomaka, mišići na vrhu stomaka imaju tendenciju da budu aktivniji. Ovo stvara nabor ili tokom dužeg perioda, brazdu na stomaku, pri čemu se pupak povlači nagore.
Bez obzira na to da li namjerno ili nesvjesno uvlačimo stomak, mjesta koja trpe veći pritisak su i donji dio leđa i vrat. To je zato što moraju da kompenzuju promene u stabilnosti jezgra. Kompresija stomaka takođe smanjuje količinu prostora dostupnog za unutrašnje trbušne organe. Ako stomak zamislite kao tubu paste za zube, kaže profesor Tejlor, kada stisnete na sredini tube, stvarate pritisak na vrhu i na dnu. Pritisak na vrhu utiče na disanje, tako što čini da dijafragma (glavni mišić uključen prilikom udisaja) ne može da se povuče što dalje.
Pritisak na dnu stvara veću silu na mišiće karličnog dna jer se trbušna šupljina smanjuje u zapremini kada uvlačimo stomak. Pored toga, pojačane su sile na zglobove kičme i karlice jer su trbušni mišići manje sposobni da apsorbuju udar kada su napeti. Iako postoji malo istraživanja koja su se bavila uticajem samog sindroma pješčanog sata na kapacitet disanja, istraživanje na ispitanicima kojima je bio vezan stomak pokazala su da dolazi do smanjenja od 34 odsto količine vazduha koji se izdahne i 27 do 40 odsto smanjenja ukupnog kapaciteta pluća.
Neizvjesno je da li to dovodi i do dugoročnih promena u kapacitetu disanja. Ipak, kratkoročno, ovo može da oteža vježbanje, a možda ćete i ranije osjetiti umor zbog smanjenog unosa kiseonika u krvotok, napominje profesor. Uvlačenje stomaka dovodi i do opterećenja karličnog dna, što će uticati na funkciju bešike, materice i rektuma, potencijalno izazivajući curenje urina ili fekalnih materija, kao i prolaps materice. Za ljude koji već imaju problema sa disfunkcijom karličnog dna (kao što je urinarna ili fekalna inkontinencija), uvlačenje stomaka može samo da pogorša ove probleme.
RJEŠENJE
Na sreću, sindrom pješčanog sata je reverzibilan. Liječenje mišićne neravnoteže kroz vježbe koje jačaju sve mišiće jezgra će pomoći. Vježbe kao što su sklekovi ili most su neke od tih. Slično, aktivnosti kao što su joga ili pilates će takođe vjerovatno biti korisne u opuštanju mišića.
Sindrom pješčanog sata je vjerovatno nešto što će se razviti tokom dužeg perioda - nedeljama stalnog uvlačenja stomaka. Tako da u nekim izuzetnim situacijama, ako malo i uvučemo stomak da bismo ostavili bolji utisak, neće izazvati tako dramatične probleme. Takođe postoji mnogo načina na koje to možemo da izbjegnemo, napominje profesor Adam Tejlor.
BONUS VIDEO:
