San o Svetom Petru Cetinjskom

Nemojte u ovom komadu tražiti istorijski autentičnog Vladiku Petra I. potražite melem za ranu koju Vam je na duši ostavila mržnja poslednjih petnaest godina. Čak i ako mislite da vi nijeste mrzjeli nikoga i da niko nije mrzio vas.

* Adaptacija i režija: Branislav Mićunović
* Scenografija: Branislav Mićunović
* Kostimografija: Srđan Vukčević
* Muzika: Ljupčo Konstantinov

* Vladika – Branimir Popović
* Maksim – Mirko Vlahović
* Doktor – Nikola Ristanović
* Mirna – Jelena Nenezić
* Pavle – Petar Burić
* Pero - Mladen Nelević
* Mitar – Slobodan Marunović
* Dječak – Milan Bajčetić
* Slavko Milošević, Čedo Novaković, Momir Mirotić, Željko Petrović, Milorad Pajović, Zoran Rajković, Predrag Radulović, Milovan Mijović, Žarko Vukotić, Predrag Pavićević, Vlado Martinović, Mirko Begović, Budimir Rašović

Riječ pisca

San o komadu otpočeo je u proljeće 1999. godine dok sam u Opatiji, na CNN-u, gledala završni čin ex-YU tragedije. Neko je likovao, neko se stidio, neko je očajavao, neko se bojao, a ja sam pobjegla u san. Sasvim slučajno, među knjigama kojima sam se posvećivala u pauzi između vijesti, našle su se i neke koje će taj san uobličiti. U “Ljetopisu Popa Dukljanina” čitala sam o Vladimiru i Kosari, u “Poslanicama” Svetog Petra Cetinjskog čitala sam dušu vladara-sveca, a fragment romana”Montenegrini” Jevrema Brkovića, naslovljen “Sveti Petar Cetinjski, Montenegrini i kuga”, motivisao je fabulu mog komada.

Ipak, on je proizišao prije svega iz očaja trenutka, osjećanja beznađa i odsustva dobrote koje me je fizički mučilo. Nabrajala sam u sebi sve: ko je koga ubijao, ko je koga protjerivao, ko je koga mrzio, ko kome poricao pravo na postojanje. I nijesam mogla nabrojati, tako je dugačak bio spisak. Zato sam počela da pišem svoj san o Vladaru. To je san o razumu, o čistom srcu, dobroti, ljubavi i suzama. I taj san me je tješio, iako je bio tužan.

U stvari, pisala sam jednu potpuno drugačiju stvarnost. Ne manje prijeteću niti manje košmarnu, ali sasvim drugačije uređenu. Stvarnost u kojoj neko bdi nad vama dok spavate. Čak i dok stradate.
U kojoj se barem ponekad osjećate bezbjedno.
Komadu sam se vratila poslije šest godina.

Dalje sam gradila snolike prizore uz rediteljske sugestije Branislava Mićunovića i nemilosrdne intervencije mog supruga Aleksandra Radulovića, nezvaničnog dramaturga komada.

A sad, kada sam spomenula one kojima to dugujem, da kažem nešto i o sebi.

Epska fantastika je moj omiljeni žanr i to je evidentno.

Takođe je evidentno da me istorijski komadi i sve vrste biografskih štiva jednostavno ne zanimaju. Zahtijevaju mnogo discipline, a kraj je uvijek unaprijed poznat. Nemojte u ovom komadu tražiti istorijski autentičnog Vladiku Petra I. potražite melem za ranu koju Vam je na duši ostavila mržnja poslednjih petnaest godina. Čak I ako mislite da vi nijeste mrzjeli nikoga i da niko nije mrzio vas.

Nadam se da ćete plakati. Nadam se da ćete nekome nešto oprostiti.
Nadam se da ćete prebrojati svoje blagoslove i sanjati nježne snove