Zbirka poezije „Ako kažem može postati istina“ pjesnikinje Jane Radičević predstavljena je na 5. Internacionalnom sajmu knjiga u Podgorici.
Riječ je prvoj samostalnoj knjizi pjesama Radičevićeve koja je objavljena nedavno u izdanju Partizanske knjige.
Razgovor sa autorkom vodila je Nataša Srdić, koja je istakla da je prva zbirka Jane Radičević zaokruženo umjetničko djelo, kao i da je jasno da autorka nije zagovornica neoromantičarske ideje o inspiraciji, već je njena poezija plod promišljanja, rada i umijeća, što je to naročito važno jer je riječ o mladoj pjesnikinji.
„Pjesme koje se nalaze u ovoj knjizi jesu reprezentativne za neke od perioda koje sam do sada prolazila u pisanju. Mislim da je uočljivo nekoliko faza ili ciklusa, i da se jasno vidi šta me je u nekom trenutku preokupiralo”, kazala je pjesnikinja o izboru.
Govoreći o svojoj poeziji, istakla je da traga za pravim izrazom onoga što je okupira i što želi da kaže kroz poeziju. „Moja poezija funkcioniše po principu asocijativnosti, a kako o rimi nikad ozbiljno nijesam razmišljala ostala mi je ritmika. Posebno su mi interesantne veze između slojeva zvučenja i značenja.” Iako tematski raznovrsne, autorka ističe da bi se teme koje je okupiraju mogle, najopštije, sagledati kroz pitanja o jeziku i govoru (mogućnostima i načinima autentičnog izraza i komunikacije), i kroz propitivanje šta su prava istina i znanje.
„Pokušala sam da svoj lirski glas smjestim u primordijalno kako bih sve razložila i ispitala, da bih probala da dođem do odgovora šta je to što nas je oblikovalo. Vratila sam se na djetinje, na jednostavnost izraza. To mi je bio najveći izazov. Vrijeme i uzročnost nijesu više linearni jer su sjećanja/ispitivanja/razlaganja dobila novi smisao. A sve to kroz reviziju prošlih događanja. Koliko god bio mlad, lirski subjekat moje poezije ima (samo)svjesnost. Što ne znači da je pomiren sa situacijom, baš naprotiv, to su ispitivači, stalkeri, mislioci i nepotkupljivi su.”
FOTOGALERIJA:
Radičević je govorila i o ulozi koju pisac ima i može imati u vremenu u kojem živi. Kako kaže, ona vjeruje „da je pisac pribor koji prikazuje stanje stvari u kom se društvo nalazi, i da je u zanemarujuće malom stepenu oruđe za promjenu društva. Suština književnosti, ili šire – umjetnosti se ne mijenja, ali neke poetike zastarijevaju, postaju prevaziđene, pa čak i arhaične. Nemoguće je biti svjestan toga i ponavljati već viđeno, posebno ako ste svjesni fenomena sopstvenog vremena.”
Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Članica je Foruma mladih pisaca, gupe koja se okuplja u KIC-u „Budo Tomović”. Poeziju objavljuje u regionalnim časopisima, zbornicima i na portalima, a 2017. je osvojila 2. nagradu na konkursu „Ulaznica”. Studira njemački jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću.
