Bio je strah i trepet, golobradi dječak koga su se svi plašili, jer je potezao pištolj i pucao bez razmišljanja, bilo da su u pitanju žestoki momci iz podzemlja ili policajci.
Devedesetih godina pojavljivali su se razni klinci želji slave preko pištolja i uglavnom su im nadimci bili Mali Mare, Mali Zoća.... Ali Đorđe Blagojević je bio takav tip da su ga i kriminalci i policajci i mediji brzo prozvali Ludi Đole i to sa dobrim razlogom.
"Od njega jedno vrijeme nije moglo da se živi, pojavljivao se u raznim djelovima grada i pucao. Ranjavao je ljude, bacao im "kašikare" u dvorište. Kada god smo imali dojavu da se negdje pojavio, jurili smo tamo, ali prije nego što bi krenuli, oblačili bi pancire i spremali automatske puške, jer smo znali da se neće tek tako predati", sjeća se jedan penzionisani član tadašnje interventne ekipe beogradske policije.
Đorđe Blagojević zvani Ludi Đole umro je sa samo 19 godina, 2. juna 1998. godine. Vozio je motor i stao na semaforu u Požeškoj ulici na Banovom Brdu. Pored njega je stao automobil iz kojeg su odjeknuli pucnji. Pogođen u glavu, Ludi Đole je bio mrtav prije nego što je pao na zemlju. Nikada nije ustanovljeno ko ga je ubio, pretpostavlja se da je "stao na žulj" nekom od jačih igrača u beogradskom podzemlju, jer je tako divljao da nije smetao samo policajcima, već i kriminalcima. Ovi drugi su ga našli prvi, oni su bili tužioci i sudije, suđenje je bilo kratko, presuda - rafal u glavu.
Dvije godine je trajala mahnita jurnjava dječaka iz Kumodraža, koji je bio maloljetan kada je prvi put zapucao. U februaru 1995. godine upao je u minimarket, kako bi iznudio reket od vlasnika.
Ipak, gazda nije pristao da preda novac i pozvao se na lokalnog bosa iz tog kraja, rekavši da ga on štiti. Đole nije bio lijen, otišao je, našao izvjesnog Srđana Veličkovića i pucao mu u noge. Tako je Đole počeo da se penje u kriminalnom "lancu ishrane". Još uvijek klinac, jedan od mnogih, počeo je na najsuroviji način da stiče ime.
Policija je doznala ko je pucao u Veličkovića i počela je da traga za Đoletom. Blagojević je krivca za to vidio u vlasniku minimarketa u čije dvorište je nekoliko dana bacio "kašikaru".
Policija skoro da nije valjano ni završila uviđaj u dvorištu gdje je eksplodirala bomba, kada je Blagojević opet zapucao. Svi su počeli da ga shvataju vrlo ozbiljno ali i da zaziru od njega.
Ovog puta sve se odigralo ispred kafića "Stefan". kada je Ludi Đole pucao na Gorana Marjanovića zvanog Franja. Đole je ranio Marjanovića a onda mu, dok je ležao krvav, uzeo zlatni lanac i pištolj.
Izgleda da Ludi Đole nije imao vremena za gubljenje. Samo nedjelju dana kasnije opet poteže oružje i iz automobila sa diplomatskim tablicama puca na Ljubomira Zorića, koji je sa djevojkom izašao u grad.Jednom je stigla da je Ludi Đole viđen u Tržnom centru "Piramida". Odmah su tamo krenule brojne policijske snage, teško naoružane. Opkoljen je cio centar koji je ispražnjen od mušterija jer je prijetila opasnos da Blagojević i njegova ekipa počnu da pucaju i da neko nevin strada. Ipak, Đoleta nije bilo tu, ali nije daleko otišao.
"Interventna ekipa ga je pronašla na Savskom nasipu, bio je sa još nekoliko drugova u kolima. Vozili su sumanuto, pravo na Interventnu. Tek u poslednjem trenutku su skrenuli, nekim čudom se nisu prevrnuli i pobjegli su", rekao je jedan policajac koji je učestvovao u potjeri.
Uslijedilo je još nekoliko pucnjava i razbojništava i uvijek bi to bio Ludi Đole, koji nije birao ni vrijeme ni mjesto ni žrtvu. Postajao je svima trn u oku, jer se zamjerio i moćnim figurama u podzemlju.
"On je imao svoju bandu. Uporno smo ih tražiili da bi ih sve pohapsili dok ne naprave neku veću štetu ili ih neko ne pobije, jer su počeli svima da smetaju. A bili su skoro djeca, ali surova djeca. Najzad smo im ušli u trag. Ali ako je neko hapšenje rizično, to je bilo. Nismo znali šta da radimo, jer smo očekivali da će pružiti otpor. Na kraju smo razbili vrata i uletjeli, ja sam se bukvalno bacio na momka koji je ležao u krevetu a pored koga je bio kratež. Spasao sam i njega ali i nekod od policajaca. Ali, na našu žalost, te večeri Blagojević nije bio na legalu", ispričao je svojevremeno jedan policijski inspektor.
Đorđe Blagojević je pobjegao iz zemlje i nije ga bilo jedno vrijeme, kao da je u zemlju propao iako je policija sve vreme tragala za njim. A onda, potpuno iznenađenje. Ludi Đole se pojavio, i to na televiziji! Tokom utakmice AEK - Partizan, kamera je zumirala i grupu srpskih navijače među kojima je bio i Đorđe Blagojević, zvani Ludi Đole.
Onda je opet nestao, ovog puta grčkoj policiji. Ipak, ne bi opravdao nadimak da se nije vratio u zemlju, gdje se svima već zamjerio. Vratio se u Srbiju, u rodni Beograd. Tu je i završio, mrtav na asfaltu, 2. juna 1998. godine. Mnogo ljudi je odahnulo kada je ovaj devetnaestogodišnjak, čija je kriminalna karijera trajala nepune dvije godine, likvidiran.