Upravu ženskog dijela koncentracionog logora u Staroj Gradiški sačinjavale su Maja Buždon iz Bakra, koja je bila komandant, Božena Obradović sa Korduna i Nada Šakić iz Livna, a važile su za ozloglašenu "crnu trojku" Jasenovca.
Marija Maja Buždon Slomić, bila je komandant ženskog dijela ustaškog logora Stara Gradiška od 1942 do 1945. godine, a iako nije "zauzela" toliko mjesta u radnji filma "Dara iz Jasenovca", bila je podjednako poznata po zverstvima kao i druge ustaše u logorima u Jasenovcu.
Ovdje su zatvarali, mučili i ubijali ljude i djecu srpske, jevrejske i hrvatske nacionalnosti. Srbe i Jevreje su zatvarali zbog nacionalnosti, a Hrvate zbog suprotstavljanja ustaškom režimu. Ubijenih ili umrlo je najmanje 13.000 osoba, ali neke brojke su još veće.
Po svjedočenju preživjelih logorašica, Maja Buždon se sadistički iživljavala nad ženama. Prije svega su joj trn u oku bile mlađe žene njenih godina i one sa malom djecom.
Na njih je pucala i nekoliko ih ubila. Tukla ih je palicama i motkama. Puštala je pse na njih. Naređivala je njihovo bacanje u samice gdje su umirale od gladi i bolesti.
Nakon poraza ustaša bježala je pred pobjedničkom partizanskom vojskom iz Hrvatske u Sloveniju gde su ju partizani uhvatili 1945. godine. Odmah je odvedena na suđenje u vojni sud u Zagrebu gdje su je iste godine osudili na kaznu smrti vješanjem.
Takođe, treba istaći i svirepost ozloglašene Nade Šakić, koja je takođe privukla veliku pažnju gledaoca filma "Dara iz Jasenovca". Nada Šakić je rođena u Livnu, u BiH. Argentinski je državljanin, gdje je živjela od 1947. godine.
Nada, u Argentini poznata kao Esperanca Šakić, bila je ustaški starešina u logoru Stara Gradiška, a njen slučaj je svih ovih decenija pomalo bio u sijenci njenog muža i brata. Muž, Dinko Šakić, bio je od maja do kraja oktobra 1944. komandat logora smrti Jasenovac, a njen rođeni brat je bio zloglasni Vjekoslav Luburić.
U istrazi Državne komisije nakon oslobođenja, nesumnjivo je utvrđeno da su Nada i njena "partnerka u zločinima", čuvar ženskog logora Maja Buždon, počinile niz ubistava i svirepih mučenja nad logorašicama, zbog čega je Buždon osuđena na smrt 1945. godine, dok je Nada uspjela tada da pobjegne u Argentinu.
