MONDO je posjetio vojvođansko mjestašce u kojem više od sedam decenija žive Crnogorci. Boli ih kada čuju državne funkcionetre Srbije na koji način pričaju o Crnogorcima i poručuju: "Crnogorci su uvijek bili uz Srbe, ginuli su, i sad bismo! Ali, naša majka je Crna Gora".
/autori: Predrag Vujić i Goran Sivački/
Na 140 kilometara od Beograda nalazi se mjesto Lovćenac u kojem od Drugog svjetskog rata žive pretežno Crnogorci. Da ne znate da ste usred Vojvodine, rekli biste da ste u nekom crnogorskom mjestu. Uostalom i samo ime mjesta Lovćenac dovoljno govori.
Do Lovćenca vodi ravan put preko Vrbasa i Feketića, a pred ulaz u mjesto Lovćenac je uzbrdica, solidna za ovak kraj Srbije. Valjda i to kazuje da je ovo mjesto posebno.
"Ako pogledaš, u Lovćencu, procentualno, živi više Crnogoraca nego u Crnoj Gori. Nas ovdje ima više od 60%, a u Crnoj Gori oko 45%", kaže nam u polušali (više u zbilji) Dragan Martinović iz Nacionalnog savjeta crnogorske manjine Lovćenac.
Ekipa MONDA je posjetila Lovćenac baš u ovo ludo vrijeme kada su odnosi Srbije i Crne Gore nikad lošiji, neprirodni, ako hoćete - nenormalni. Jer, stvarno nije normalno da dvije najbliže zemlje, koje su poslednje "ugasile svjetlo" u nekada zajedničkoj kući zvanoj Jugoslavija, dvije bratske zemlje, "dva oka u glavi", danas budu u teškoj "porodičnoj svađi", zavađene.
I ljubazni domaćini i ja smo vrtjeli glavom, saglasni da to zaista nije normalno. Ali, ističu i da je sve to politika i da ljude, narode niko ne može da posvađa. A ako se to dogodi, onda je problem u nama, a ne u političarima.
Ispred prostorija Nacionalnog savjeta lokalni kafić u kojem se okupljaju svi. I stalno je smijeh, međusobne prozivke na razne teme.
"Novinar, o svemu možeš da pišeš, ali ne diraj samoupravljanje", šali se simpatični gazda lokala, koji dobija kritike da je u njegovom objektu "mršava ponuda".
Lovćenac su od 1945. do 1948. godine naselili kolonizatori, uglavnom iz cetinjskog i barskog sreza. Sada ovdje živi treća generacija Crnogoraca. U mjestu ima oko 3.500 ljudi, od toga više od 2.000 Crnogoraca. Sve u ovom mjestu nosi naziv po nečem crnogorskom, a nekada je mjesto živjelo zahvaljujući Poljoprivrednom dobru "Njegoš", koje je bilo stub. FK Njegoš je dao nekoliko velikih igrača - Popividu, Kustudića...
"Mi imamo običaj da kažemo da je Lovćenac centar crnogorske dijaspore, jer je jedino mjesto van Crne Gore gde su Crnogorci većinski narod", kaže Nikola Vukadinović i nastavlja: "Mi ovdje živimo normalno, nemamo nikakvih problema, obilježavamo sve svoje praznike. Lovćenac je zadržao sve svoje običaje i to nećemo nikad mijenjati".
Ovo je i jedino mjesto u Srbiji gdje je crnogorski jezik zvanično uveden u upotrebu od 2010. godine. I svi zaista pričaju "po crnogorski".
"UVIJEK UZ SRBIJU, PRVI ĆEMO DA JE BRANIMO!"
Sve ono što se trenutno dešava na relaciji Srbija - Crna Gora im se nimalo ne dopada.
"Ova dva naroda su najbliža. Mi ovdje živimo zajedno, ima i onih koji nisu Crnogorci, ali su poprimili naš govor i na račun toga pravimo šalu", kaže Dragan Martinović.
Izjave pojedinih funkcionera, poput Ivice Dačića i Aleksandra Vulina, koji su najoštriji u retorici, a pogotovo lidera radikala Vojislava Šešelja, prilično ih bole i ljute.
"Šta je taj Šešelj? Četnički vojvoda, 'džuboks vojvoda', kako ga ono zovu...", kaže Martinović, a Nikola Vukadinović se nadovezuje:
"Bio je Šešelj u Lovćencu. Nema nikakvih problema, može da dođe ko god hoće, ali on nema ovdje nikakvu podršku. Ima, možda, par njih koji su kod njega, to je njihovo pravo, ali većinski narod ovdje neće podržati izjave tog četničkog vojvode. Kad je bio ovdje provocirao je da crnogorska nacija ne postoji, da smo izmišljena nacija".
Vukadinović podvlači da su oni Crnogorci koji vole i poštuju Srbiju.
"Crna Gora je samostalna država od 2006. godine, mi smo bili za to i proslavljali smo ovdje nezavisnost, jer nam je milo i drago što se Crna Gora opet naziva državom. Mi se ovdje ženimo pod crnogorskim barjacima. Ali, mi smo lojalni građani Srbije, poštujemo ovu zemlju i da se, ne daj bože, desi neki problem, mi bismo prvi stali na stranu Srbije, kao što je to uvijek bilo. Ovo je naša država. Moj otac se rodio ovdje, pa ja, sad moje dijete, moj djeda je došao tokom kolonizacije... Crnogorci su dali veliki doprinos Srbiji", ističe on.
Na portalima, uključujući MONDO, na društvenim mrežama, ima onih koji su podlegli niskim, šovinističkim strastima, pa sad tjeraju Crnogorce iz Srbije, nazivaju ih "Milogorcima". Šta vi kažete na takve komentare, a vjerujem da će ih biti i na ovom tekstu?
"To je njihova sramota! Nije Srbija njihovo vlasništvo i prćija da nekoga šalju nazad i u Crnu Goru, Hrvatsku... ne znam ni ja gdje. Mi smo, možda, i duže od njih ovdje, mi smo ovdje od 1945. godine, 75 godina, ne znam da li su Dačići i Vulini toliko ovdje", kaže Dragan Martinović i dodaje da to što se dešava između dvije države ne mogu da rešavaju obični ljudi, građani.
"Ovo je čista politika", kažu u glas Martinović, Vukadinović i Mirjana Roganović i ukazuju na slučaj (nekažnjenog) paljenja zastave Crne Gore na ambasadi u strogom centru Beograda tokom protesta zbog Zakona o slobodi vjeroispovesti, kojem se Srpska pravoslavna crkva i vjernici suprostavljaju, smatraju da će time biti oduzeta crkvena imovina.
"Popovi treba da se drže mantije, a političari politike. Crkva treba da se drži crkvenih stvari, ne treba da se bavi time da li će Crna Gora da prizna Kosovo ili neće, ili nešto drugo, to je miješanje u unutrašnje političke stvari", ističe Vukadinović.
Naglašava da nemiri nikome ne odgovaraju, jer može lako da se dogodi da se to prelije u Srbiju. Ili kako on kaže: "Da to pređe ovdje kod nas".
Vukadinović kritikuje i način na koji se mitropolit Amfilohije postavlja u cijeloj ovoj stvari, a glavni je kritičar predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koga često naziva "nekrstom, antihristom" i slično.
"Ponavljam da crkva treba da se bavi svojim duhovnim stvarima, a država državnim. On proklonje i političare u Crnoj Gori i u Srbiji. Ne može pop da proklinje Dačića, ma koliko se ja ne slagao sa Dačićem. To nije u redu. Taj isti Amfilohije je bio na strani Đukanovića, bio je za nezavisnost Crne Gore, pa su ga tada napadali ovi koji su sada iz njega", primijetio je Vukadinović.
Martinović dodaje: "Ovo je sve oko borbe za vlast i ovakve stvari se uvijek dešavaju kad su izbori. Pa, pogledaj šta se dešava u Srbiji - tuku se, čupaju se, isti narod, pa su tenzije. Ovo treba da riješe političari, predsjednici država, vlada, ministri, a ne da se svađaju narodi i da se pale zastave Crne Gore po Beogradu, ružno je to. Dižu se tenzije, da neko doživljava neprijatnost zato što je Crnogorac. Ja, lično, nisam doživio, ali ima onih koji jesu".
Ukazuju da sve te zapaljive, neoprezne izjave političara dovode do toga da se ljudi uplaše. Jedna od posledica je da je na svakom popisu Crnogoraca sve manje.
"Na svakom popisu nestane pola Crnogoraca. Vidi se da postoji velika zabrinutost Srbije oko toga koliko ima Srba u Crnoj Gori, a niko ne pominje da se smanjuje broj Crnogoraca u Srbiji. Ljudi se osjećaju ugroženim i zaplašenim posle svakojakih izjava o Crnogorcima. Ovdje u Lovćencu nema problema, ja ću uvijek da se izjašnjavam kao Crnogorac, a ako mi neko ne bude dozvolio da se izjasnim kao Crnogorac, ja ću da prodam ovo nešto imovine i da odem", kaže Martinović.
FOTOGRAFIJE LOVĆENCA
Upitani kolika je odgovornost Crne Gore za ovo što se dešava, Martinović odgovara:
"Ja mislim nimalo. Crna Gora je samostalna država, vodi računa o svojim interesima. Jeste deset puta manja od Srbije, ali ne dozvoljava miješanje u unutrašnja pitanja. Šta god da je Crna Gora uradila od 2006. godine, uvijek su iz Srbije kretali negativni komentari. Ne od svih, naravno, ali bilo je negativnih komentara. Mislim da Srbija uvijek malo 'jače' nastupa prema Crnoj Gori, a ne bi trebalo tako. Pogledaj samo naslove u ovdašnjoj štampi: 'Milo sprema 'Oluju' i slično. I onda se stvara tenzija, ljudi se gledaju ispod oka. A Crnogorci u Srbiji posle svih tih komentara treba ovdje da žive, da rade, da im se djeca rađaju...".
Kaže da je Srbima u Crnoj Gori ponuđemo sve - i da učestvuju u vlasti, kao i da postoji jedna, Pravoslavna crkva, crkva svih pravoslavaca.
"Ali, oni oni to neće", konstatuje Martinović.
Pomalo su ljubomorni na to kako se Srbija ophodi prema svojoj dijaspori u Crnoj Gori, jer bi voljeli da se i Crna Gora tako ophodi prema njima. Imaju podršku od lokalnih vlasti u Malom Iđošu (sada Srpska napredna stranka, prethodno Socijalistička partja Srbije) za sve manifestacije, dobijaju i novac iz budžeta koji je namijenjen nacionalnim manjinama. Bili su u Lovćencu i bivši predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, nekadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić, obećavali su veću pomoć...
"Ja ću otvoreno da kažem - mislim da Srbija više vodi računa o Srbima u Crnoj Gori, nego Crna Gora o Crnogorcima u Srbiji. Mi sarađujemo i sa vlastima u Crnoj Gori i sa dijasporom, ali to je nedovoljno u odnosu na to koliko Srbima pomaže Srbima u Crnoj Gori. Pa, mi više sredstava dobijamo od ovdašnjih vlasti nego iz Crne Gore", navodi Vukadinović.
Kaže da Srbija više treba da se fokusira na svoje probleme.
"Ako se ovako nastavi, neće biti dobro. Ne valjaju nam Crnogorci, ne valjaju Hrvati, Mađari... Treba više da se pozabavimo našim dvorištem. Ovo sa Crnom Gorom mora da se riješi, ružno je to što se dešava. Mi kao Udruženje Crnogoraca, i to zapiši, mi smo za to da se tenzije spuštaju, da ne pravimo problem gdje ga nema", poručio je Vukadinović.
Baš u vrijeme kada smo razgovarali stigla je vijest da će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posle izbora u Srbiji 21. juna pozvati na sastanak šefa crnogorske države Mila Đukanovića.
Da sad prekoputa vas umjesto mene sjede Vučić i Đukanović, šta biste im rekli?
"Isto ovo što i tebi! Da sjednu, da se dogovore oko svega, da više nema svađa. Nisu ludi nijedan ni drugi, Đukanović je cio život u politici, priznat je državnik, pa on je i savjetovao Vučića u početku. Da sjednu, da se dogovore, i da zabrane da bilo ko iz Srbije kaže nešto ružno o Crnoj Gori i obrnuto, da bilo ko iz Crne Gore kaže nešto ružno o Srbiji. Ovo jedino njih dvojica mogu da riješe", kaže Dragan Martinović.
Šta god da se dogodi, u Lovćencu neće biti promjena. Svako ko je dobronameran biće dočekan raširenih ruku.
"Naše odnose niko ne može da pokvari. Mi ne dijelimo ljude po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, već ko je kakav čovjek. Mi ovdje živimo i sa Srbima, Mađarima, ovdje smo svoji na svome. Ja tebe doživljavam kao prijatelja, došao si ovdje kod nas a na nama je da te dočekamo kako valja", kaže mi Nikola Vukadinović.
Martinović dodaje:
"Nismo mi ovo ovdje dobili na pušku i sablju, već nam je dato, ovo je naše. Svako ko nas tjera, to je njegov obraz. Ružno je da nas neko naziva 'Milogorcima', mi smo Crnogorci i ne može niko da nas šalje nigdje, ovo je naše".
EKONOMSKO STANJE: "UČINJENA NAM JE VELIKA NEPRAVDA"
Lovćenac je mjesto koje doživljava sudbinu mnogih sličnih manjih mjesta u Srbiji. Ipak, ono što je vlast 2008. godine uradila, značajno je ugrozilo opstanak. Poljoprivredno dobro "Njegoš" je naprasno prodato, zemlja je oduzeta, a sve zbog duga od 100.000 eura.
"Lovćenac je tada ekonomski poništen, načinjena je velika nepravda ovom mjestu, oteta je cijela imovina, a niko to nije spriječio. Kad su Crnogorci naseljeni ovde 1945. godine, da bi mogli da opstanu, da prežive, dobili su zemlju. BIlo je 3.500 hektara i od te zemlje se živjelo sve do 2008. godine. Ta firma 'Njegoš' je sve napravila - puteve, fabrike, vodovod, bila je jedna od jačih u bivšoj Jugoslaviji, imala je svoja odmarališta u Budvi i u Ulcinju. A onda, 2008. godine kada su na vlasti bili oni profesionalni lopovi, firma je oteta, a ljudi su ostali na ulici, bez ičega. I niko se time nije bavio do danas. Bilo je 1.000 zaposlenih, a sad ih ima 10. Čovjek je kupio za 15 miliona eura, a ostalo je 10 miliona eura i niko od do tada zaposlenih ništa nije dobio, nije bilo nikakvog socijalnog programa. Bilo je raznih firmi po Srbiji koje su propale, bile u stečaju, pa su ljudi dobijali nekakav novac, ako ne od firme, onda od države, a ovdje niko nije dobio ni dinara. Ljudi su pomrli, raselili se, niko o tome više ne priča... Vučić treba da dođe ovdje da nas pita ovo što si nas ti pitao, da vidi u čemu je problem, da se nekako riješi ovaj problem, da pošačje neke pametne ljude. Ni država Crna Gora nije tada reagovala, iako je znala sve, upućivani su dopisi, obavještenja... ali ništa se nije pomjerilo za milimetar", kažu Martinović i Vukadinović.
Najveći problem je što u Lovćencu ne radi više nijedna firma, nijedno preduzeće. Stanovnici Lovćenca rade u Bačkoj Topoli, Vrbasu, Novom Sadu. Djeca iz ovog mjesta se školuju u Vrbasu i u Novom Sadu, teško da će da se vraćaju ovdje. Nekada je u školi u Lovćencu bilo 1.250 đaka, sad ih ima jedva 250.
U svakom razredu samo po jedno odjeljenje!
"A nekada je bilo po tri odjeljenja u svakom razredu", dodaje Mirjana Roganović.
"Mi ovdje živimo lijepo, mirno, ja ne zaključavam automobil, ali problem su ta radna mjesta. Ima posla u okolnim mjestima, ko hoće da radi, ima posla, ali ovdje, ovdje nema, a plodna je zemlja...", kaže Vukadinović.
Na pitanje kakva je perspektiva Lovćenca i zašto su onda ostali, odgovara: "Ja ću, kao i drugi, da 'poteram' djecu. A gdje ću? Ja volim ovo ovdje, ovdje sam rođen, ovdje su mi majka i otac, moram da se brinem o njima".
Za kraj pitam domaćine, gdje da idem na more?
"Moraš u Crnu Goru, nego đe ćeš?! To je najsigurnija destinacija. Najljepša zemlja na svijet", kaže odlučno Mirjana Roganović, a Dragan Martinović dodaje u šali: "Gdje god da odeš samo reci da si sjedio sa Crnogorcima u Lovćencu".
Pozdravljamo se sa našim ljubaznim domaćinima, koji nam dobacuju: "Vidimo se u avgustu na viteškim igrama ovde!".
"Može, ali da ne bacate nas, nego kamenje", odgovaramo u šali.