Vlasti u Berlinu uložiće žalbu na odluku da tribunalu dostave dokumenta koja bivši Radovan Karadžić smatra važnim za svoju odbranu pred tim sudom.
Njemačka vlada ocjenjuje da bi time bili ugroženi njeni nacionalni i bezbjednosni interesi, prenio je radio "Dojče vele".
Tim povodom, Kristijan Švarc-Šiling, koji je 1995. bio ministar za telekomunikacije u njemačkoj vladi, rekao je da je "moguće da se u njemačkoj dokumentaciji nalaze kompromitujući podaci, na primjer informacija da su Francuska ili Velika Britanija švercovale oružje u Bosnu i Hercegovinu, a istovremeno se javno, najviše protivile ukidanju embarga na oružje".
"Ako njemačka dokumentacija sadrži takve informacije, to bi za naše NATO saveznike i partnere bila velika sramota", rekao je Švarc-Šiling, koji smatra da Karadžić unosi pogrešne argumente u tok procesa, kako bi skrenuo pažnju sa stvarnih činjenica.
Advokat 6.000 preživjelih Srebreničana u procesu protiv Ujedinjenih nacija Aksel Hagedorn, smatra da će protivljenje njemačke vlade Karadžićevom zahtjevu njemu poslužiti kao "dokaz dosadašnje strategije" - da Tribunal ne vodi iskren proces i da ne želi da istraži pravu istinu, navodi njemačka medijska kuća.
"Nije isključeno da je Karadžić pronašao dokumenta koji dokazuju određene transporte oružja. Zato sada pokušava da dokaže da su se u rat u Bosni i Hercegovini aktivno umiješale i zemlje Zapada", smatra Hagedorn.
Karadžić i njegovi branioci traže da njemačka vlada Haškom tribunalu preda osam kategorija dokumenata - izvještaja, memoranduma, prepiski i izvještaja njemačke obavještajne službe o isporukama oružja u Bosnu, prije svega u Srebrenicu 1995. godine.
Profesor međunarodnog prava Kristijan Tomušat ocijenio je da Karadžićevi branioci čine sve da bi usporili proces i da Haški tribunal ima pravo da zahtjeva svu raspoloživu dokumentaciju koja ima direktne veze sa procesom, ali da nema zadatak da "piše istoriju građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji".
"Branioci su i u ranijem procesu, koji se vodio protiv Slobodana Miloševića, imali sličnu strategiju. Zahtijevali su raznu dokumentaciju od njemačke vlade, a bivši ministri spoljnih poslova i predsjednik vlade morali su čak i da lično svjedoče. Na taj način, htjeli su da dobiju na vremenu i da istovremeno predoče opšti opis istorijskih kretanja, koja nisu imala mnogo veze sa tužbom zbog koje se vodio proces", ocijenio je Tomušat.
(Tanjug)