Jedna od najkontroverznijih ličnosti novije srpske istorije i danas je podjednako osuđivana i branjena u podijeljenoj srpskoj javnosti, iako je od njegove smrti u Haškom tribunalu prošlo 11 godina.
Bivši predsjednik Srbije i SRJ Slobodan Milošević umro je na današnji dan prije 11 godina u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala. Podsjećamo se ključnih i zanimljivih momenata njegove dugogodišnje vladavine.
Danas vas podsjećamo i na ključne rečenice koje je u svojoj političkoj karijeri izgovorio bivši predsjednik Srbije i SRJ, koji je umro u haškom zatvoru tokom suđenja za genocid i ratne zločine počinjene na prostorima Hrvatske, BiH i Kosova u ratovima 1990-ih.
"Volim i ja vas" i "Niko ne smije da vas bije" rečenice su koje su ušle u svakodnevnu komunikaciju u cijelom regionu, a mi vas ovom prilikom podsjećamo na još njegovih citata koji su zapravo obilježili vladavinu Slobodana Miloševića, (Požarevac, 20. avgust 1941. - Hag, 11. mart 2006.), kao i naše živote...
Neki od njih danas djeluju proročanski, a neki kao potpuna zabluda.
Generacije koje su stasavale tih 90-ih godina vrlo dobro se sjećaju čuvenih Miloševićevih govora i krilatica koje su nastavile da žive – što zbog originalnosti, što zbog ironije koju i danas izazivaju.
Miloševićevi govori su bili karakteristični po tome što ih uglavnom započinjao sa "Dragi građani" i završavao ih sa "Živjeli."
Opšte je poznat i prepričavan govor koji je Milošević održao na Gazimestanu prilikom proslave 600. godišnjice Kosovske bitke.
Govor počinje formulom obraćanja uobičajenom u komunističkom svijetu: "Drugovi i drugarice", a već u prvoj rečenici kaže ono što komunistički lideri prije Miloševića nisu govorili - da zemlja u kojoj žive ima srce u jednoj svojoj pokrajini, na Kosovu.
Uspon Slobodana Miloševića počeo je čuvenim "Niko ne smije da vas bije!" izgovorenim na Kosovu polju 24. aprila 1987. godine.
Ove riječi zapravo su odgovor na dobacivanje iz mase da ih policija tuče (pošto su željeli da priđu Miloševiću, policija je demonstrante potiskivala palicama).
Da li pamtite 9. mart? Prošlo je 26 godina...
Razlog zašto su ostale upamćene leži u njihovoj višeznačnosti. Neki su "Niko ne smije da vas bije!" doživjeli kao Miloševićevo preuzimanje kontrole nad situacijom na Kosovu, neki kao nacionalistički poklič protiv kršenja prava Srba, a ubrzo je svima postalo jasno da ga je ova kratka rečenica katapultirala u politički vrh.
Kratak odgovor na povike "Biju nas!" izazvao je oduševljenje mase koja je dotadašnjem bankaru i aparatčiku, dala vjetar u leđa.
Ništa manje nije poznato ni ono "Volim i ja vas."
Tog 24. decembra 1996. godine u Beogradu održan je kontramiting "Za Srbiju" u organizaciji SPS-a. Mitingu je prisustvovalo kompletno rukovodstvo vladajuće partije, a pred oko 30.000 ljudi govorio je Slobodan Milošević.
Poruka iz njegovog govora glasila je: "Srbijom neće upravljati tuđa ruka", a kad su njegovi simpatizeri počeli da uzvikuju: "Slobo, mi te volimo", lider socijalista i predsjednik SRJ odgovorio je: "Volim i ja vas."
Inače, Milošević znao je i da ispriča i vic i da bude opušten u neformalan.
Pogledajte:
SLOBINI CITATI:
U intervjuu za NIN 12. aprila 1991. predsjednicima srpskih opština poručio je: "Ako treba da se tučemo, bogami ćemo da se tučemo. A nadam se da neće biti toliko ludi da se sa nama tuku. Jer ako ne umijemo da radimo i privređujemo, bar ćemo znati dobro da se tučemo".
Najzanimljiviji snimci Slobodana Miloševića
"Bitku za Kosovo mi ćemo dobiti bez obzira na prepreke koje nam se postavljaju u zemlji i van nje. Pobijedićemo, dakle, bez obzira što se i danas udružuju naši neprijatelji van zemlje sa onima u zemlji. A da bitku za slobodu ovaj narod dobija, znaju i turski i njemački osvajači." - miting na Ušću 1988.
"Mi u Srbiji ne pravimo hijerarhiju i ne pravimo građane prvog, drugog i trećeg reda — nama su svi građani jednaki. Prema tome, vi kao profesori Univerziteta za mene ste potpuno jednaki u političkoj volji kao i svaki seljak širom Srbije ili kao i svaki radnik širom Srbije. Ne može vaše mišljenje biti starije od mišljenja radnika ili seljaka niti, moram to da vam kažem, sasvim otvoreno, smatram ovakvu konsultaciju ili ovakav razgovor važnijim od razgovora sa radnicima u nekom preduzeću ili sa seljacima širom Srbije. Svi zajedno, građani Srbije, mogu da odlučuju o svojoj sudbini onako, kako oni većinski smatraju da je ispravno i potrebno za ovu Srbiju" - jun 1992.
"Mi nemamo nesuglasica sa Amerikom. Svi znamo da je NATO najjača vojna mašinerija na svijetu. Mi samo želimo da se prestanu zanimati sa našom zemljom i da se brinu o svojim problemima"- jun 1992.
"Nismo mi banana-republika koja sa stranim agentima dogovara izbore" - TV Beograd, 9. oktobar 1992.
"Srbijom neće upravljati tuđa ruka" - 1996.
"Iz događaja koji su pratili raspad Jugoslavije i rat na delu njene nekadašnje teritorije, izvukao sam mnoge pouke" - jun 1996.
"Naravno da se teško živi, sankcije su nam i uvedene da bismo teško živjeli, ali mi smo pokazali da možemo da odupremo tome i da možemo da živimo i da gradimo svoju zemlju sve bolje i bolje" - decembar 1996.
"Ja sam jednostavno protiv rata. Tamo gdje se ja pitam, gdje moj glas odlučuje, rata neće biti" - februar 1997.
"Dogovori koje smo postigli otklanjaju opasnost vojne intervencije protiv naše zemlje" - oktobar 1998.
"Nemam ništa posebno za čim bih žalio i savjest mi je mirna" - decembar 1998.
"Dragi građani, smatram da je Narodna skupština Srbije veoma ispravno postupila kada je donijela odluku da ne prihvati prisustvo stranih trupa na našoj teritoriji"- BK TV, mart 1999.
"Kada je počelo bombardovanje pojavile su se izbjeglice, naravno kao rezultat bombardovanja, i to svi znaju... Svi bježe zbog bombardovanja - Srbi, Turci, Romi, muslimani. Naravno, broj Albanaca je najveći. Svi bježe. Ptice bježe, divljač bježi" - april 1999.
"Ne možemo da prihvatimo okupacione snage, bile one pod zastavom NATO ili UN" - maj 1999.
"Naša zemlja je najdemokratskija zemlja na svijetu" - Politika, 16. jun 1999.
"Ni turske, ni austrougarske, ni fašističke, ni nacističke ulizice nisu mislili za sebe da su izdajnici već da su pametni ljudi koji znaju da je interes naroda da preživi pa makar čučeći uz skute strane vlasti umjesto da se rve i ratuje sa jačim od sebe" - govor na mitingu u Beranama, 20. septembar 2000.
"Građani mogu da mi vjeruju, a i ne moraju da mi vjeruju. Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvjere kasno, da se ne uvjere tek onda kada bude bilo teško da se isprave greške koje su građani u svojoj naivnosti, površnosti ili zabludi sami učinili. Pa će se te greške teško otklanjati, a neke možda neće moći nikada da se otklone"- govor pred drugi krug izbora, 2. oktobar 2000.
"Događaji koji su organizovani za naše izbore su, takođe, dio organizovane hajke na zemlju i narod, zato što su naša zemlja i narod barijera uspostavljanju potpune dominacije na Balkanskom poluostrvu"- 2. oktobar 2000.
"U sklopu te politike za rasparčavanje Jugoslavije, Kosovo bi bila prva žrtva. Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi dio Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti, ne izražavajući, pri tom, čak ni nadu da će joj taj dio njene zemlje jednom moći da bude vraćen", takođe iz poslednjeg govora Slobodana Miloševića kao predsjednika građanima Srbije 2. oktobra 2000.
U decembru te 2002. Milošević je dao i ovaj intervju u kom je govorio o svome sinu Marku, o RSK, o Republici Srpskoj, Kosovu, o Srbiji i Jugoslaviji:
------------------------------------------------------------------------
Milošević je rođen 20. avgusta 1941. u Požarevcu, gdje je završio gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1964. godine. Maja 1989. izabran je za predsjednika Predsedništva SR Srbije. Na prvim direktnim izborima, decembra 1990, izabran je za predsednika Srbije.
Prethodno, na osnivačkom kongresu Socijalističke partije Srbije, 27. jula iste godine, postao je prvi predsjednik te stranke obrazovane spajanjem dotadašnjeg Saveza komunista Srbije i Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije. Na čelu SPS nalazio se do smrti.
Na prevremenim izborima, decembra 1992. ponovo je izabran za predsjednika Srbije, a od 1997. do oktobra 2000. godine bio je predsjednik Savezne Republike Jugoslavije.
Milošević je predvodio delegaciju u kojoj su se nalazila po tri člana iz SRJ i Republike Srpske tokom mirovnih pregovora u Dejtonu (SAD), novembra 1995. godine, nakon kojih je decembra 1995. potpisao Dejtonski sporazum, kojim je konačno uspostavljen mir u BiH.
POGLEDAJTE FOTOGRAFIJE:
Pošto je krajem septembra 2000. kandidat Demokatske opozicije Srbije Vojislav Koštunica, na izborima za predsjednika SRJ, imao prednost, najava drugog izbornog kruga izazvala je masovni bunt i prevrat 5. oktobra 2000. Milošević je priznao pred kamerama poraz 6. oktobra.
Prethodno, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu objavio je 27. maja 1999. godine, tokom NATO bombardovanja Srbije (odnosno SRJ), optužnicu protiv Miloševića. Uhapšen je 1. aprila 2001. a izručen Haškom tribunalu 28. juna iste godine.
Na suđenju Milošević se sam branio, a posebno su zanimljivi snimci na kojima su Milošević i Vojislav Šešelj u haškoj sudnici. Ovo je jedan od njih.
Milošević je umro od srčanog udara nakon pet godina u zatvoru pedesetak sati prije završetka izvođenja svjedoka, 11. marta 2006. godine.
Njegovi posmrtni ostaci dopremljeni su iz Haga u Beograd četiri dana posle smrti, da bi njegovo tijelo 16. marta bilo izloženo u holu zgrade Muzeja "25. maj" u okviru muzejskog kompleksa na Dedinju.
Sahranjen je u dvorištu porodične kuće u Požarevcu, 18. marta 2006.