Bosanka Aida prije 37 godina udala se za sadašnjeg supruga, a onda je on u kuću doveo drugu ženu.
Bosanka Aida došla je na Kosovo prije 37 godina, udala se iz ljubavi za tadašnjeg izabranika i svog sadašnjeg muža, da bi posle 17 godina braka, muž u istu kuću dovede i drugu ženu. Nije, kaže ona, ni prvi, ni zadnji, to je kod njih sasvim normalno. Muž joj je priuštio dobar život, na Kosmetu je odlično prihvaćena i njegova porodica je dala garanciju za nju i njeno izdržavanje ukoliko bi suprug, nekim slučajem ipak odlučio da ne ispoštuje svoju riječ. Do toga nije došlo već 15 godina...
Suprug ima djecu i sa drugom ženom, a njegova najmlađa ćerkica koju ima s drugom ženom nosi Bosankino ime - Aida, koja je njegova prva supruga. Kaže da muž ugađa objema, da se nijedna ne bi naljutila.
Aida je majka dvije ćerke i kaže da je lijep život imala za sve te godine, otkad se udala a tad je imala samo 22 godine. Kaže da joj je daleko od rodne Bosne ali to je sudbina. Dodaje i da joj je bilo teško da nauči "njihove običaje i njihov jezik" ali da je tako i htjela i morala kad već tamo živi. Muž joj, kaže Aida, sa drugom ženom ima dva sina od po 14 i 8 godina i ćerku od četiri godine koja se zove po njoj, prvoj supruzi, Aida.
Bosanka kaže i da se sa muževljevom drugom suprugom lijepo slaže, da svi zajedno žive, i da njih dvije sve zajedno rade - i tako već 15 godina.
Opisala je i kako je to bilo kad je njen muž nju pitao da dovede i drugu ženu, ona je rekla pa ako si gospodin, dovedi. To je značilo kako on treba da se ponaša prema objema. Međutim, pošto je ona starija prvo sve njoj kupi, pa onda i mlađoj ženi. Nema svađa, nema problema, a sve im kupuje podjednako: Ugađa i jednoj i drugoj.
Aida je rekla da je sreća što u tom trenutku nije imala nikog od bliske familije jer se u Bosni svi tome čude, a nije ni dolazila 14-15 godina. Na Kosovo se udala tako što joj se rođaka dole udala pa joj ponudila da se uda za njenog devera. Tako su bile i rođake, sestre, i jetrve, jer su se udale za dva brata.
Aida kaže da živi na pola puta između Prištine i Prizrena, te da joj muž ne brani ni da izađe, ni da se obuče, jer, kaže, njihove dimije od 12 metara ne nosi, niti je muž to od nje tražio.
Dodaje i da je u Bosni narod veseliji, da se tu smije i priča, a na Kosovu se više ćuti. Ispričala je i da slabo voli ta njihova jela što kuvaju i da više voli bosansku kuhinju i bosanske pite koje je zavolio i njen muž.