Pismo je poslao advokatu Andriji Ražnatoviću.
Devedesete su pomjerile sisteme vrijednosti, pa su mnogi iz ovog "miljea" obožavani među klincima. Ljubomir Magaš, koji je u javnosti bio poznatiji kao Ljuba Zemunac je bio beogradski kriminalac, bokser i jedna od najpoznatijih ličnosti jugoslovenskog podzemlja.
Ljudi su govorili: umro je onako kako je i živio! Na ulici, brzo. U utorak, 10. novembra 1986, ispred zgrade Zemaljskog suda u Frankfurtu, sreli su se, čini se, ne baš slučajno, dvojica okorelih neprijatelja Ljuba Magaš i Goran Vuković. Iako je važio za žestokog momka, Ljuba Zemunac nije bio čovjek bez osjećanja.
Pre 3 godine isplivalo je jedino sačuvano pismo Ljubomira Magaša. Ljuba Zemunac je rukom pisano pismo poslao svom tadašnjem advokatu Andriji Ražnatoviću posle ranjavanja.
"Druže A. Pošto je prošlo nedelju dana kako ste bili kod mene, ja Vas obavještavam da se moja situacija nije promjenila na bolje nego na gore. Ja osjećam i dalje bolove oko metka koji nosim u tijelu, a ostale stvari kao što sam Vam i ranije rekao nisu bolje već gore. Druže Andrija sada želim da Vas obavjestim da se osjećam sve slabiji fizički i psihički i da sam prestao da jedem. Nadam se da ćete nešto preduzeti.
Pozdrav. Magaš Ljubomir"
Izvor: Facebook/Legende devedesetihMagaš je rođen je 27. maja 1948. godine u Zemunu u porodici Šime Magaša, poreklom iz Vinjerca pored Zadra i Rose, rođene Ćurčić, a sa porodicom se kasnije preselio na Zvezdaru.
Sa šest godina je ostao bez oca, koji se rastao od njegove majke. Učio je auto-limarski zanat, ali ga nije završio. U policiji je prvi put registrovan 1964. godine, kao napasnik. U narednih nekoliko godina često je privođen uglavnom zbog sitnih krivičnih djela: grebanja automobila, prijetnji, tuča, otmica torbi.
Na Zvezdari je počeo da se bavi ameterskim boksom i uličnim tučama. Sud u Beogradu mu je 1965. odredio kazneno-popravnu mjeru slanja u Dom za maloljetne prestupnike u Nišu. Godine 1967. je u jednoj tuči na Tehnološkom fakultetu teško prebio studenta Vladimira Vučkovića, pa je u strahu od policije, prvi put pobjegao u Austriju.
Iste godine kada se vratio iz inostranstva osumnjičen je da je zajedno sa Radetom Ćaldovićem Ćentom i Zoranom Milosavljevićem Robijom silovao jednu djevojku. Za ovo djelo je dobio tri godine zatvora u Sremskoj Mitrovici.
Dve godine robije je proveo u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Ubrzo nakon izlaska iz zatvora u martu 1971. godine našao se na Interpolovoj poternici zbog krađe automobila. Istog trenutka kad je izdata poternica, Magaš se našao u bekstvu zajedno sa svojim prijateljem Đanijem sa kojim je pobjegao u Italiju.
Sedamdesetih godina 20. veka je boravio u zapadnoj Evropi gde se bavio pljačkma i iznudama. Osumnjičen je za ubistvo Veljka Krivokapića 27. oktobra 1978. u kafeu "Haup trost" u Beču. Ubio ga je Goran Vuković zvani Majmun ispred oblasnog suda u Frankfurtu.